Jeste li ikada primijetili da čekanje nečeg lošeg zna biti gore od samog događaja? Evo primjera: znanstvenici su proučavali ljude koji su izgubili posao zbog zatvaranja tvornica i otkrili da su prije otkaza bili bolesniji i pod većim stresom nego nakon njega. Zvuči čudno? Dopustite da objasnim.
Jeste li ikada primijetili da čekanje nečeg lošeg zna biti gore od samog događaja? Evo primjera: znanstvenici su proučavali ljude koji su izgubili posao zbog zatvaranja tvornica i otkrili da su prije otkaza bili bolesniji i pod većim stresom nego nakon njega. Zvuči čudno? Dopustite da objasnim.
Prema neuroznanstvenici Tali Sharot, pravi krivac je tjeskoba i neizvjesnost. Kada netko strahuje od najgoreg—otkaza, problema u vezi ili drugih nevolja—tijelo i um ostaju u stalnom stanju stresa. Kortizol, hormon stresa, slabi imunološki sustav, remeti san i čini nas osjetljivijima na bolesti.
Ali nakon gubitka posla? Neizvjesnost nestaje. Da, isprva je zastrašujuće i teško. No mozak prelazi s razmišljanja o negativnim mogućnostima na rješavanje problema. Ljudi počinju djelovati, a djelovanje je jedan od najučinkovitijih lijekova protiv tjeskobe.
Kao muškarci, skloni smo rješavanju problema, a ne razmišljanju o "što ako". Kada se suočimo s konkretnim izazovom—pronalaskom novog posla, učenjem vještine ili pružanjem podrške obitelji—preuzimamo kontrolu. To ne donosi samo osjećaj moći već i bolje zdravlje i energiju.
Sposobnost usmjeravanja pažnje s beskonačnih briga na konkretne korake je supermoć koju vrijedi razviti. Često nas čekanje najgoreg čini da se iznutra trošimo.
I zapamtite, nakon najtamnije noći uvijek dolazi svitanje. Budite spremni započeti novo poglavlje.
Ova stranica koristi kolačiće kako bi vam pružila bolje iskustvo pregledavanja. Korištenjem ove web stranice slažete se s našim korištenjem kolačića.