Gdje je nestao radni tjedan od 15 sati?

1930 godine veliki ekonomist John Maynard Keynes predvidio je da će nam tehnološki napredak omogućiti raditi samo 15 sati tjedno do kraja stoljeća. Svijet je očekivao utopiju u kojoj će rad zauzimati minimalno mjesto u životu, ostavljajući vrijeme za osobne hobije i kreativnost. No, što se zapravo dogodilo? Tehnologija se razvila, ali umjesto radnog tjedna od 15 sati, radimo još više, a život sve više nalikuje beskrajnoj utrci.

1930 godine veliki ekonomist John Maynard Keynes predvidio je da će nam tehnološki napredak omogućiti raditi samo 15 sati tjedno do kraja stoljeća. Svijet je očekivao utopiju u kojoj će rad zauzimati minimalno mjesto u životu, ostavljajući vrijeme za osobne hobije i kreativnost. No, što se zapravo dogodilo? Tehnologija se razvila, ali umjesto radnog tjedna od 15 sati, radimo još više, a život sve više nalikuje beskrajnoj utrci.

Zašto se to nije dogodilo?

Pogledamo li današnji svijet, jasno je da je automatizacija postigla nevjerojatne visine. Strojevi i algoritmi mogu obavljati zadatke koji su prije zahtijevali dane i tjedne ljudskog rada. Međutim, umjesto smanjenja radnih sati, dogodilo se suprotno - porast zaposlenja u sektorima koji, blago rečeno, često izgledaju besmisleno.

Keynes nije predvidio snažan potrošački bum koji je zahvatio svijet nakon Drugog svjetskog rata. Ljudima je ponuđen izbor između manje radnih sati i stjecanja više dobara i usluga. I većina je izabrala potonje. Na prvi pogled to se čini razumnim - tko bi odbio nove iPhone uređaje, moderne tenisice ili dostavu sushija? Ali to je samo površinsko objašnjenje.

Uspon "besmislenih" zanimanja

Tijekom proteklog stoljeća svjedočili smo padu radnih mjesta u tradicionalnim sektorima: industriji, poljoprivredi i domaćim uslugama. Ove aktivnosti su automatizirane, baš kao što je Keynes predvidio. Ali kamo je otišla ta "oslobođena" radna snaga? Nismo vidjeli masovno smanjenje radnih sati. Umjesto toga, pojavile su se nove industrije, koje nisu izravno povezane s proizvodnjom nečeg nužnog za život.

Izvješća o zapošljavanju u SAD-u između 1910. i 2000. pokazuju da se broj ljudi zaposlenih u uslugama, menadžmentu, uredskom radu i prodaji utrostručio! Financijske usluge, marketing, ljudski resursi, odnosi s javnošću, korporativno pravo - svi ovi sektori su se nevjerojatno proširili. Problem nije u tome što oni postoje, već u tome što mnogi ljudi koji rade u tim sektorima ne vide smisao u svom radu. Čini im se besmislenim. Raditi više od 40 sati tjedno na poslovima koji ne donose osobno zadovoljstvo i ne pružaju društvu opipljivu korist - to je "moralna šteta" o kojoj govore znanstvenici.

Rad radi rada

Moderno društvo vrti se oko ideje produktivnosti. Toliko smo navikli raditi da nam, čak i kad tehnologija ponudi olakšanje, dodjeljuju se novi zadaci. Postoje besmisleni sastanci, izvještaji i projekti koji nisu potrebni, ali se očekuju.

Okruženi smo uslugama koje postoje samo kako bi podržavale druge usluge. Neki ljudi rade na stvaranju nepotrebnih proizvoda, drugi na njihovoj prodaji ili održavanju. To nije samo strukturni problem gospodarstva - to dovodi u pitanje naše razumijevanje smisla rada.

Zašto nam se sviđa?

Čini se da je društvo na nekoj razini već prihvatilo ovu paradoksalnu stvarnost. Mnogi od nas toliko su uronjeni u rad da ne shvaćaju kako je on postao cilj sam po sebi. Postoje brojna opravdanja: zarađivanje za život, status, strah od gubitka posla, želja da budemo korisni. Ali ako razmislimo, je li ova situacija održiva na duže staze?

Utopija budućnosti – mit ili stvarnost?

Jednom je Keynes predvidio svijetlu budućnost u kojoj će tehnologija osloboditi ljude od rutinskog rada. Ali utopija nikad nije stigla. A možda je glavno pitanje: želimo li je uopće? Suvremeni sustavi zapošljavanja vezani su za potrošnju i želju za posjedovanjem novih stvari, a ne za smanjenje radnih sati. Ispada da smo odabrali dodatni rad umjesto da steknemo slobodu i uživamo u životu.

Tehnologija nam je dala sve alate za smanjenje radnih sati. Jedino pitanje je, jesmo li spremni napustiti besmislene poslove i zaista se osloboditi nepotrebnog rada?