Muškarci i emocije: Skrivena oluja o kojoj nitko ne govori

Suvremeni svijet nameće sliku stoićnog muškarca, koji ostaje smiren u svakoj situaciji. No, znanost kaže drugačije: muška psiha i tijelo doživljavaju emocije mnogo intenzivnije nego što se misli. Paradoksalno, upravo oni koji su označeni kao "neosjetljivi" zapravo pate od većeg stresa zbog emocionalnih previranja nego žene.

Suvremeni svijet nameće sliku stoićnog muškarca, koji ostaje smiren u svakoj situaciji. No, znanost kaže drugačije: muška psiha i tijelo doživljavaju emocije mnogo intenzivnije nego što se misli. Paradoksalno, upravo oni koji su označeni kao "neosjetljivi" zapravo pate od većeg stresa zbog emocionalnih previranja nego žene.

Hormonalna oluja u tišini

Istraživanja pokazuju da muškom imunološkom sustavu i krvnom tlaku treba mnogo više vremena da se oporave nakon jakih emocija nego kod žena. Dok je žena već nastavila dalje, muškarac još uvijek obrađuje ono što se dogodilo.

Ali muško tijelo je programirano da izbjegava emocije – ne zato što muškarci ne osjećaju, nego zato što su im emocije preintenzivne. Primjerice, dječaci brže isključuju snimku plača bebe. Ne zato što im nije stalo, već zato što njihov organizam reagira nagli porastom hormona stresa. Oni ne potiskuju emocije iz ravnodušnosti, već zbog instinkta preživljavanja.

Krhkost "jačeg spola"

Još jedan paradoks: muškarci su fizički snažniji, ali su emocionalno i medicinski osjetljiviji od žena. U maternici su muški fetusi podložniji razvojnim problemima i imaju veći rizik od spontanih pobačaja. Kao djeca, jače doživljavaju stres i sporije se smiruju, a kao odrasli teže podnose gubitak i usamljenost.

To objašnjava i još jedan fenomen: muškarci češće umiru nakon smrti svoje supruge, dok se žene bolje nose s tugom. Za muškarce, nedostatak ljubavi i podrške nije samo emocionalni izazov – to može postati ozbiljna prijetnja njihovu zdravlju i životu.

Muška ljubav: postoji, ali ju je teško prepoznati

Ovo je najveće nerazumijevanje o muškarcima. Oni ne odbacuju emocije, već se boje izložiti ih. To se jasno vidi u vezama: muškarci možda ne izražavaju osjećaje riječima, ali ih pokazuju na druge načine – brigom, stabilnošću i djelima.

Problem? Žene žele biti shvaćene – i žele to čuti, dok muškarci žele da njihovi osjećaji budu prihvaćeni bez analiziranja. Zato terapije parova često nailaze na poteškoće – muškarci ne žele "vođene ture" kroz svoj um.

Za žene koje žele da im se partner emocionalno otvori, to je poput guranja ogromnog kamena uzbrdo, boreći se protiv same muške biologije. No ako muškarac već pokazuje dobrotu, pouzdanost, pažnju i mir, nije li to njegova verzija ljubavi?

Muškarci osjećaju. Osjećaju duboko, intenzivno, bolno. Oni to jednostavno ne pokazuju – jer su tako izgrađeni. Razumijevanje toga ključ je za snažne, dugotrajne odnose, gdje se ljubav ne mjeri riječima, već dokazuje djelima.