Einstein sa kamenim sjekirom: Tko ubija budućnost umjetne inteligencije?

Kada je Albert Einstein stvarao svoju teoriju relativnosti, nije počinjao od nule. Oslanjao se na rad drugih velikana. Čitao je Maxwella kako bi razumio svjetlost, Lorenza da bi shvatio kontrakciju tijela u pokretu, i Poincaréa da bi se približio samom principu relativnosti. Bez tih izvora – ne bi bilo ničega.

Što povezuje Einsteina i umjetnu inteligenciju?

Kada je Albert Einstein stvarao svoju teoriju relativnosti, nije počinjao od nule. Oslanjao se na rad drugih velikana. Čitao je Maxwella kako bi razumio svjetlost, Lorenza da bi shvatio kontrakciju tijela u pokretu, i Poincaréa da bi se približio samom principu relativnosti. Bez tih izvora – ne bi bilo ničega.

Zamisli sada da su mu tada rekli: „Oprosti, autorska prava. Najprije moraš pitati za dopuštenje.” Nema čitanja. Nema učenja. Povratak u kameno doba.

AI je naš novi Einstein

Danas je umjetna inteligencija (AI) na istoj točki. Da bi učila, mora čitati sve i svašta. Knjige, tekstove, slike, glazbu... To je njen način da stječe znanje. To je njen Maxwell. Njen Poincaré.

Ali postoji problem: gotovo sve to zaštićeno je autorskim pravima. Što znači da bi AI, teoretski, trebala tražiti dopuštenje svakog pojedinog autora. A to su milijuni ljudi.

Nick Clegg: „To nije izvedivo”

Nedavno je Nick Clegg, bivši direktor u Meta, rekao naglas ono što mnogi misle tiho:

„Ne mogu zamisliti kako bi AI mogao tražiti dopuštenje od svakog autora. To jednostavno ne funkcionira. I ako to učinite samo u jednoj zemlji – recimo Velikoj Britaniji – ubili ste svoju AI industriju preko noći.”

Njegova ideja: dopustiti autorima da se dobrovoljno isključe. Ne želiš da se tvoj sadržaj koristi? Sam ga makni. Ali to ne rješava glavni problem: kako će AI učiti ako joj sve zatvorimo zakonima?

Stigli smo do točke preokreta

Ovo nije tehničko pitanje. Ovo je kulturni trenutak odluke. S jedne strane su milijuni stvaratelja koji žele zaštititi svoj rad. S druge, korporacije koje žele stvoriti strojeve koji mogu misliti.

Ako sve zatvorimo, AI ostaje kao čovjek iz špilje s tabletom: snažan alat, ali bez znanja. Ako sve otvorimo, riskiramo poništavanje vrijednosti ljudske kreativnosti. A time i kulture.

Zašto bi to tebe zanimalo?

Za umjetnike, ovo je borba za pravdu. Za kompanije, pitanje opstanka. A za nas, obične ljude, trenutak kada odlučujemo hoće li AI postati otvoreni alat za čovječanstvo ili zatvorena igračka u rukama bogatih.

Ako znanje postane luksuz – AI će služiti samo bogatima. Ne da ti pomogne. Već da te nadzire.

Kao što piše menscult.net, paradoks je jasan: da bi bila zaista inteligentna, AI mora raditi isto što i ljudi – čitati, učiti, razumjeti. Čak je i Einstein bio, na neki način, “prepisivač”. U najboljem mogućem smislu.

I što sad?

Ova rasprava nije samo o zakonima. Ovo je odluka o budućnosti. Ili ćemo AI pustiti da uči s nama. Ili ćemo joj zakonski vezati ruke – i dati joj kamenu sjekiru, pa se čuditi što nas nije spasila.