6 Tipova Negacije: Kako Si Sebi Lagao, A Da Nisi Ni Bio Svjestan

Postoji jedna rečenica koju sigurno znaš (i možda si je sam izgovorio): „Sve je u redu, stvarno je sve okej“.

Postoji jedna rečenica koju sigurno znaš (i možda si je sam izgovorio): „Sve je u redu, stvarno je sve okej“.

Da, sigurno. Samo što si u tom trenutku ležao gledajući u strop, pio treću kavu u noći i pokušavao se sjetiti zašto si uopće postavio alarm za jutro. I eto je – magija negacije. Jer, prijatelju, ako si sebi rekao da je sve u redu dok cijeli tvoj unutarnji svijet puca po šavovima, vrijeme je da upoznaš šest tipova kako si sebi lagao.

Podsvjesna blokada: Ja sam dobar, pa nitko ne pati

Uvjerio si sebe da si dobar tip. I stvarno, ne vičeš, ne razbijaš posuđe, ne piješ svaku večer — zar ne? Ali ako ti djevojka već treći tjedan tuguje, prijatelji su nestali s radara, a ti se ne sjećaš kad si se zadnji put iskreno nasmijao… Možda si ipak nekog povrijedio? Ova verzija se ne uklapa u tvoj imidž „dobrog tipa“, pa je jednostavno ignoriraš. Blokiraš. Kao spam u inboxu. Samo što ovo nije spam, ovo je stvarnost.

Prava zaboravnost: To nije moja krivnja, to je moj mozak

„Iskreno, zaboravio sam“. Možda je to stvarno istina — stres, nedostatak sna, previše kofeina. A možda je tvoj mozak samo pokušao spasiti tebe od neugodne informacije. Kao što je datum godišnjice na koji si opet zaboravio kupiti cvijeće. Ili obećanje da ćeš otići s prijateljem u teretanu, ali si ostao doma s pizzom i serijom. Zaboravnost može biti tvoj štit. Ne uvijek namjerno. Ali, ipak, štit.

Zaštita narativa: Priča u kojoj nisi kriv

Pričaš priču u kojoj sve ima smisla i ti si gotovo heroj. Samo što tvoja verzija čudnim slučajem ne odgovara činjenicama. Zašto nisi na vrijeme predao izvještaj? „Računalo je srušilo.“ Zašto si opet zaboravio nazvati majku? „Bio je pakleni dan.“ Ne lažeš. Samo malo reeditiraš stvarnost. Kao redatelj svog vlastitog filma. A publika si ti. I vjeruješ u ovu verziju, jer je lakše živjeti tako.

Negacija trauma: „Bilo je to davno i nije bilo istinito“

Prošao si kroz teške stvari. Netko te napustio. Netko te izdao. Nešto je jako pošlo po krivu. Ali odlučio si ne razmišljati o tome. I to je u redu, zašto bi se vraćao u prošlost? Problem je što te stvari ne nestaju. Samo se spuštaju u podrum tvoje psihe, gdje se druže s drugim duhovima. I jednog dana se vraćaju — u obliku iritacije, nesanice ili paničnih napada bez razloga.

Negacija preživljavanja: „Izdržat ću. Još malo“

Na rubu si. Ne spavaš normalno, stresiraš se, sve te iritira, ali i dalje nosiš sve na svojim leđima — posao, odgovornosti, kredite, odnose, psa, moral društva. Jer, ako staneš, znači da si izgubio. Ali to nije tako. Ti jednostavno poričeš da si već odavno sagorio. Najčudnija stvar je da ova negacija može izgledati kao snaga. Iako u stvarnosti, to je vrisak za pomoć.

Proaktivna negacija: „Nemoj mi to reći, ne želim znati“

Znaš da, ako počneš kopati dublje, cijela tvoja životna konstrukcija može puknuti. Zato — tišina. Ne pitaš zašto ona ne želi biti s tobom. Ne čitaš poruke od prijatelja koji „samo želi razgovarati“. Ne gledaš stanje na svom bankovnom računu. Jer, prokletstvo, ako to ne znaš, onda to i ne postoji. Zar ne?