Kako tvoj um utječe na to što smatraš ukusnim?

Jesi li se ikada zapitao zašto ti jedno jelo izaziva oduševljenje, dok ti drugo izaziva gađenje, iako njihova okusna svojstva zapravo mogu biti slična? Zašto neki uživaju u jelima koje ti ne bi nikad probao?

Jesi li se ikada zapitao zašto ti jedno jelo izaziva oduševljenje, dok ti drugo izaziva gađenje, iako njihova okusna svojstva zapravo mogu biti slična? Zašto neki uživaju u jelima koje ti ne bi nikad probao? Odgovor je jednostavan: tvoja percepcija hrane u velikoj mjeri ovisi ne samo o stvarnom okusu, već i o tome kako tvoj mozak interpretira hranu. Pogledajmo kako se to događa.

Placebo efekt: očekivanja imaju svoju ulogu

Placebo efekt, poznat u medicini, također se pojavljuje u kuhanju. To je fenomen u kojem se tvoja percepcija hrane mijenja na temelju očekivanja, a ne stvarnih okusnih kvaliteta. Očekivanja mogu učiniti da istu hranu percipiraš na različite načine, čak i kada njen okus ostane nepromijenjen. Na primjer, istraživanje provedeno u Kini pokazalo je kako očekivanja mogu promijeniti percepciju ljutine umaka. Sudionici su podijeljeni u dvije skupine: jedni su voljeli ljuti umak, a drugi nisu. Kušali su umake različite ljutine, ali prije nego što su ih probali, prikazane su im slike ljutih papričica, sugerirajući koliko bi umak mogao biti ljut.

Zanimljivo je da su oni koji su voljeli ljuto, očekujući blaži okus, umak procijenili kao manje ljut. Suprotno tome, oni koji nisu voljeli ljuto, njihova je averzija bila jača. Ovo potvrđuje da očekivanja ne mijenjaju samo to kako percipiramo okus, već i način na koji naš mozak reagira na hranu.

Očekivanja i „razbijanje okvira“

Jesmo li ikada probali sladoled okusa lososa? Zvuči čudno, zar ne? Ali upravo su to učinili znanstvenici kako bi pokazali koliko naša očekivanja utječu na percepciju hrane. U jednom eksperimentu sudionicima je ponuđen "sladoled" ružičaste boje, ali koji uopće nije bio sladak – okusio je poput lososa. Kada je hrana bila predstavljena kao sladoled, sudionici su osjećali gađenje, čak i ako su voljeli ribu. Međutim, kada je ista hrana predstavljena kao "hladna začinjena pjena", njihov okus bio je puno bolje ocijenjen.

Zašto? Sve se svodi na "razbijanje okvira". Mozak očekuje da ružičasti sladoled bude sladak, a ova kognitivna disonanca izaziva negativne emocije, čak i ako okus u osnovi nije loš. To pokazuje da naše okusne preferencije nisu samo pitanje onoga što jedemo, već i onoga što očekujemo od hrane.

Negativne asocijacije

Još jedan važan aspekt su kulturne i emocionalne asocijacije s hranom. Na primjer, durian – egzotični plod koji u jugoistočnoj Aziji smatraju delikatesom, može biti pravo iskušenje za one koji nisu navikli na njegov miris. Njegov jak miris može podsjećati na trulež, i malo tko tko nije navikao na njega poželio bi ga probati. Naša su tijela tako naučila povezivati određene mirise i okuse s pozitivnim ili negativnim iskustvima, što duboko utječe na našu percepciju hrane.

Emocionalno stanje i okus

Kako se osjećaš kad sjedneš za stol? Ako si loše volje, hrana ti može djelovati neukusno, čak i najpoznatija jela mogu ti se činiti manje privlačnima. U istraživanju provedenom 2020. godine sudionicima su ponuđene dvije juhe: jedna nova, a druga poznata. Grupa koja je bila u pozitivnom emocionalnom stanju ocijenila je juhe neutralno, dok je grupa pod stresom novoj juhi dala lošu ocjenu, dok je poznatu proglasila ukusnom. Ovo potvrđuje da ne samo okus hrane, već i naše emocionalno stanje može igrati ključnu ulogu u percepciji hrane.