Ako si primijetio da imaš naviku „spašavati“ cure koje imaju osobne poteškoće, ovisnosti ili emocionalne rane — nisi sam. Takva dinamika u vezi naziva se „sindrom spasitelja“ — kada tvoja ljubav postaje misija da izliječiš drugu osobu.
Ako si primijetio da imaš naviku „spašavati“ cure koje imaju osobne poteškoće, ovisnosti ili emocionalne rane — nisi sam. Takva dinamika u vezi naziva se „sindrom spasitelja“ — kada tvoja ljubav postaje misija da izliječiš drugu osobu. Možda se pitaš: zašto si to radiš? Zašto ne pronaći jednostavnu i ugodnu vezu? Odgovor leži duboko u tvojoj psihi i životnom iskustvu.
To je osjećaj da je tvoja uloga biti „spasitelj“ koji ispravlja, podržava i doslovno „liječi“ svoju partnericu. Isprva to djeluje plemenito — pokazuješ brigu pomažući joj s problemima i osjećaš bliskost. No, s vremenom ta uloga postaje neprekidan teret. Stalno se bojiš da će „pasti“ bez tebe, da se neće moći nositi s problemima. A ona te počinje doživljavati ne kao ravnopravnog partnera, nego kao skrbnika o čijem životu ovisi.
Na kraju, veza postaje iscrpljujući savez skrbnika i ovisnika — daleko od sreće.
Često je razlog nisko samopouzdanje i ko-zavisnost. Osjećaš da vrijediš samo kad nekome pomažeš da se „popravi“. To je svojevrsni način da skreneš pozornost sa svojih problema i pronađeš smisao.
Drugi razlog je djetinjstvo i odgoj. Ako si u obitelji često preuzimao odgovornost za druge, mogao si se naviknuti igrati ulogu „spasitelja“. To je postala tvoja psihološka obrana i navika.
I na kraju, društveni mitovi: filmovi, knjige i kultura uvjeravaju nas da „pravi muškarac“ mora biti junak koji donosi svjetlo u tamu. Ali ta ideja je zamka.
Ova stranica koristi kolačiće kako bi vam pružila bolje iskustvo pregledavanja. Korištenjem ove web stranice slažete se s našim korištenjem kolačića.