Bogovi i ljudi: granice prosocijalnog ponašanja

Kada govorimo o dobroti i međusobnoj pomoći, mnogi vjeruju da je religija snažan alat za povezivanje ljudi. No, istraživanja pokazuju da to zajedništvo ima svoje granice. Pogledajmo zašto su neki ljudi spremni dijeliti sve s istomišljenicima, ali teško pružaju pomoć strancima.

Kada govorimo o dobroti i međusobnoj pomoći, mnogi vjeruju da je religija snažan alat za povezivanje ljudi. No, istraživanja pokazuju da to zajedništvo ima svoje granice. Pogledajmo zašto su neki ljudi spremni dijeliti sve s istomišljenicima, ali teško pružaju pomoć strancima.

Religija se često povezuje s iskrenošću i dobročinstvom, ali postoji jedna zamka: sva ta prosocijalnost usmjerena je unutar grupe. Ako osoba vjeruje u kažnjavajućeg Boga, njezino ponašanje postaje vrlo moralno, ali samo prema onima koji dijele istu vjeru. To potvrđuju ekonomske igre, u kojima su vjernici pošteni samo prema osobama iz svoje grupe, osobito ako ih se prije podsjeti na božansku kaznu. Ali kada se pojavi netko izvan grupe, njihovo prosocijalno ponašanje opada.

Favoriziranje unutar grupe temelj je interakcije mnogih vjernika. Dobrota, velikodušnost, podrška — sve to obilno ide prema onima koji dijele iste molitve i uvjerenja. Dobročinstvo? Naravno! Ali primatelji su obično njihovi vlastiti. Čak i kada se ljudi osobno nikada nisu susreli, zajednička religija djeluje kao poveznica. Međukulturalna istraživanja u 15 različitih društava potvrđuju da vjera povezuje — ali samo unutar grupe.

Međutim, druga strana ovog novčića nije tako blistava. Kada se pojavi stranac, osobito osoba bez religiozne pripadnosti, situacija se mijenja. Religijska uvjerenja mogu pojačati pristranost, želju za kažnjavanjem i čak potaknuti osvetoljubivost.

Tu na scenu stupaju ateisti. Unatoč uobičajenim stereotipima, oni često pokazuju više dobrote i tolerancije prema ljudima iz drugih grupa. Ateisti su spremniji stati u obranu stranaca, pokazujući univerzalni humanizam koji mnogi religijski sustavi samo proklamiraju.

Pa, što je razlog? Jesu li religiozni ljudi jednostavno dobri prema istomišljenicima zato što ih je više u njihovom okruženju? Istraživanja kažu da nije tako. Čak i bez osobnih veza, religiozni ljudi i dalje pokazuju favoriziranje svojih, dok su ateisti otvoreniji prema svima.

Dakle, ako vam netko kaže da religija čini svijet boljim, pitajte ga na koji svijet misli. Vjerojatno se radi o malom svijetu "nas", a ne o globalnoj harmoniji za sve.