Postoje pitanja koja mogu srušiti svaku samouvjerenost: „Što ako…?“ — jednostavna fraza, ali koliko je iscrpljujuća. Namjeravaš napraviti korak, donijeti odluku ili se jednostavno opustiti — i opet se pojavljuje: „Što ako pogriješim? Što ako sve krene po zlu?“ U tom trenutku mnogi muškarci zastanu, ukoče se i izgube kontrolu nad situacijom.
Ali tjeskoba nije presuda. To je samo signal da tvoja pažnja pripada opsesivnoj misli. Evo kako možeš ponovno preuzeti kontrolu i prestati živjeti u stalnom „Što ako…?“
Primijeti i priznaj
Prvi korak je jednostavno primijetiti te misli. Nemoj ih odmah pokušavati ugušiti ili potisnuti. Svijesti se: evo ga, opsesivno „Što ako…?“ se vratilo. Priznaj da utječe na tvoje raspoloženje i postupke. Pauza je već korak naprijed. Nemoj se osuđivati, pokušaj se prebaciti na nešto drugo; možda misli uskoro nestanu.
Odgovori pitanjem na pitanje
„Što ako…?“ je zamka. Vjerojatno već znaš: najgori scenarij se rijetko događa. Pitaj se: „Zašto baš sada? Koje su stvarne pretpostavke?“ U većini slučajeva tjeskoba nema stvarnog razloga i ne zaslužuje pažnju. Razgovor sa sobom u stilu „Što ako…?“ brzo vraća stvari u perspektivu.
Pripremi se na najgore
Paradoksalno, ali priprema za moguće probleme smanjuje tjeskobu. Isplaniraj najgori scenarij — ne apokalipsu zombija, nego realnu situaciju s kojom se možeš nositi. Kada znaš što učiniti u teškoj situaciji, pitanja „Što ako…?“ gube snagu.
Promijeni fokus
Kada misli stalno kruže oko istog pitanja, potrebno je fizički se prebaciti. Posveti se svom hobiju, sportu ili nekoj ugodnoj aktivnosti. Fizička aktivnost daje samopouzdanje, a mozak prima signal: vrijeme je za djelovanje, a ne za fantaziranje. Čak i obična šetnja ili popravak automobila mogu „osloboditi“ glavu.
Promijeni način razmišljanja
Često „Što ako…?“ proizlazi iz iskrivljenih obrazaca mišljenja:
- **Katastrofiranje**: mozak odmah zamišlja najgori ishod kao neizbježan.
- **Čitanje misli**: misliš da te drugi negativno procjenjuju, iako to nije činjenica.
Shvaćanjem tih zamki možeš zaustaviti tok negativnih scenarija i realno sagledati situaciju.
Promijeni okruženje
Kada misli zapnu, izađi iz uobičajenog okruženja. Novi mirisi, zvukovi i prizori pomažu mozgu generirati svježe ideje. Ponekad je dovoljno nekoliko sati bez telefona ili društvenih mreža da pronađeš rješenje koje je ranije bilo skriveno iza tjeskobnog „Što ako…?“
Potraži podršku
Ako tjeskoba postane kronična i preraste u opsesivne strahove, to može biti znak anksioznog poremećaja. Ne ustručavaj se potražiti stručnu pomoć ili razgovarati s bližnjima. Razgovor i podrška su moćno oružje protiv paralizirajućeg „Što ako…?“
