Svaki gubitak ili neuspjeh ostavlja trag. Razočaranje, tuga, žaljenje — to su prirodne emocije koje se javljaju kada nas život suočava s teškim lekcijama. Ponekad je šok toliko snažan da se pretvara u pravu tugu. U tim trenucima čini se da se svijet oko nas uranja u tamu, da sve gubi smisao, a svakodnevni život kao da stane. Nije iznenađujuće što ljudi oko vas, primjećujući promjene u vašem raspoloženju, pokušavaju pružiti podršku s banalnim frazama poput: „Ne brini, sve će biti u redu“ ili „Proći će“. Iskreno, to pomaže vrlo malo.
Tuga je poput crne rupe: proguta sve oko sebe, uključujući i pozitivne signale izvana. Zato je ključno naučiti pronalaziti izvor optimizma u sebi, posebno kad se čini da nema izlaza.
Prihvaćanje umjesto izbjegavanja
Mnogi optimizam doživljavaju kao slijepu nadu ili pokušaj da tamnu stvarnost oboje u svijetle boje. Takav pristup može biti koristan, ali često je iracionalan i pretvara se u samoobmanu. Psiholozi savjetuju: ne skrećite pogled, ne izbjegavajte ono što boli. Prihvatite to kao dio svog života.
Pravljene da je sve u redu ne čini vas jačima. Naprotiv, negiranje tuge povećava emocionalni pritisak. Prije ili kasnije temelji će popustiti i može se razviti depresija. Dopustite si da proživite tugu, ljutnju, strah. Propuštanjem tih emocija kroz sebe, s vremenom ćete osjetiti olakšanje i moći ćete energiju usmjeriti na iscjeljenje rane.
Kratkoročni ciljevi — vaš svjetionik
Kada se čini da se svijet ruši, ciljevi postaju svjetionik. Pomažu da ne zalutate i postupno se vratite u punopravni život. U ovoj fazi važno je odabrati kratke i dostižne ciljeve. Nije važno koliko su veliki — ovdje je količina malih pobjeda važnija od kvalitete.
Vratite se svom omiljenom hobiju, kupite nešto što dugo želite, upišite se u teretanu, uzmite mali odmor ili se usudite na promjene na poslu. Svako malo postignuće hrani optimizam. Nakon što postignete jedan cilj, prijeđite na sljedeći. Korak po korak udaljit ćete se od tuge prema radosti.
Izbor okoline
U teškim trenucima važno je pažljivo birati ljude oko sebe. Smanjite kontakte s toksičnim prijateljima i izbjegavajte negativne razgovore i šale. Umjesto toga, tražite društvo u kojem vaša duša može odmoriti. Ponekad su tišina i samoća najbolji pratitelji, ali nemojte dopustiti da to preraste u potpunu izolaciju.
Mjesto također igra ulogu. Za neke je to park, za druge seoska cesta ili večernji stadion. Slušajte svoje osjećaje: gdje vam je lakše osjetiti pozitivno — na moru, u planinama ili čak u bučnom trgovačkom centru?
Ne žurite, ne očekujte trenutne rezultate
Nakon emotivnog uzdizanja, osjećaj tuge će se neizbježno vratiti. Nikada neće potpuno nestati — s vremenom će postati dio vaše memorije, ne ometajući život. Ne žurite. Ne postoji „točka povratka“, postoji samo budućnost u koju ćete sigurno stići.
Razmislite o sebi, o tome što je važno i što treba pustiti. Tuga nije slijepa ulica niti kraj, već znak za promjenu. Mijenjajte se ili se postupno prilagodite. Za nekoliko godina bit ćete ista osoba, ali s drugim brigama, snovima i ciljevima.
