Talent za ljubav: zašto svaki muškarac ne bi trebao osnivati obitelj – i u tome nema ništa loše

Postoji snažno uvjerenje da svaki muškarac koji poštuje sebe, prije ili kasnije, treba osnovati obitelj. Imati djecu, kupovati namirnice vikendom, sastavljati kolica i biti uzor pouzdanosti. Međutim, stvarnost je složenija.

Postoji snažno uvjerenje da svaki muškarac koji poštuje sebe, prije ili kasnije, treba osnovati obitelj. Imati djecu, kupovati namirnice vikendom, sastavljati kolica i biti uzor pouzdanosti. Međutim, stvarnost je složenija. Sve više muškaraca u nekom trenutku počinje shvaćati da dugoročni odnosi nisu za njih. Ne zbog egoizma, nezrelosti ili straha od odgovornosti. Jednostavno zato što nemaju talent za to.

Obitelj nije samo savez dvoje ljudi. To je psihološki teret, svakodnevna rutina, gubitak osobnog prostora, pregovaranje pod stresom i stalna prilagodba. To nije o romantici. To je o tome koliko dobro znaš tolerirati tuđe nedostatke, održavati ravnotežu u krizi, očuvati poštovanje u svakodnevnom životu i ne poludjeti kad su oko tebe plač djece, nesanica i razbacane igračke.

Nekima to dolazi lako – kao da imaju unutarnji stabilizator. Ne pokušavaju mijenjati partnera, ne eksplodiraju zbog svake sitnice, ne traže ideal – oni jednostavno znaju kako biti zajedno. To nije samo karakteristika osobnosti. To je, u suštini, posebna vrsta emocionalne inteligencije. Talent. Kao dobar plesač kojemu ne smetaju ni uski prostor ni loša glazba. On jednostavno zna kako se kretati u paru.

A netko, unatoč dobrim namjerama, na kraju se nalazi u pogrešnoj ulozi. Iskreni pokušaji pretvaraju se u iritaciju, koja prelazi u apatiju, a zatim u unutarnje odbacivanje same ideje obitelji. Ali važna stvar je: to nije poraz. To je spoznaja da je tvoj put drugačiji. I u tome nema ničega sramotnog.

Ovo se posebno jasno očituje u prvim godinama očinstva. Ovaj period zahtijeva ne samo tjelesnu izdržljivost, već i duboku emocionalnu otpornost. Umor, svakodnevni konflikti, promjena uloga, gubitak osobne slobode – sve to dolazi odjednom. I ako nema unutarnjih resursa, ako nema tog talenta za obitelj, muškarac može puknuti. I to nije slabost. To je jednostavno nesklad.

Prava zrelost je sposobnost pravovremeno priznati da ti određeni način života ne odgovara. To nije odbacivanje ljubavi ili bliskosti. To je odabir odgovarajućeg oblika te bliskosti. Možda bez službenog pečata. Možda bez djece. Možda bez kućnih kompromisa koji ti nisu bliski. Ali s poštovanjem, iskrenošću i pažnjom jedno prema drugome.

Društvo nameće univerzalni scenarij za muškarce. Ali snaga muškarca nije u tome da slijedi taj scenarij, već u tome da pronađe svoj vlastiti. I bude iskren u njemu. Jer samo u iskrenosti prema sebi rađa se prava dostojanstvo.

Dakle, ako osjećaš da klasičan obiteljski model nije tvoja priča, nemoj se bojati priznati to. Bolje je biti usamljen iz uvjerenja nego nesretan u ulozi koja nije napisana za tebe.