Pravo na pogreške i zamka siromaštva

Zamislite osobu koja je odrasla u siromaštvu. Njeno ponašanje može se činiti ekstremnim, ponekad čak i nelogičnim. Ili su škrti, čuvajući svaki novčić, ili se ponašaju kao velikodušni dobrotvori, bacajući novac kako bi dobili odobrenje ljudi za koje vjeruju da će ih jednog dana spasiti u teškim vremenima. Ovi ekstremi nisu slučajni – ukorijenjeni su u dubokom unutarnjem uvjerenju da je novac privremen i nepouzdan, i da može nestati u bilo kojem trenutku.

Zamislite osobu koja je odrasla u siromaštvu. Njeno ponašanje može se činiti ekstremnim, ponekad čak i nelogičnim. Ili su škrti, čuvajući svaki novčić, ili se ponašaju kao velikodušni dobrotvori, bacajući novac kako bi dobili odobrenje ljudi za koje vjeruju da će ih jednog dana spasiti u teškim vremenima. Ovi ekstremi nisu slučajni – ukorijenjeni su u dubokom unutarnjem uvjerenju da je novac privremen i nepouzdan, i da može nestati u bilo kojem trenutku.

Takvi ljudi često preuzimaju visokorizične projekte, što na prvi pogled može izgledati kao prednost. Uostalom, da biste pobjegli od siromaštva, morate riskirati – zarađivati siću malo po malo rijetko koga spašava. I čini se da, kad jednom započnu vlastiti posao i počnu zarađivati, napokon mogu odahnuti: novac pristiže i sada mogu živjeti drugačije.

Ali tu leži paradoks. Navike siromaštva ostaju u njihovom umu, unatoč financijskom uspjehu. Osoba koja je nekada živjela s dolarom na dan, čak i nakon što počne zarađivati tisuće, ne može sebi dopustiti da mirno uživa u plodovima svog rada. Umjesto toga, nastavljaju stezati pojas, odbijaju izvući dobit iz posla jer je strah od pogreške duboko ukorijenjen. Siromaštvo ih je naučilo da svaka pogreška znači smrt. I premda stvarna opasnost od gladi više ne postoji, u njihovim glavama još uvijek odjekuje: "Ne smiješ pogriješiti."

Taj strah kontrolira sve. Boje se izgubiti posao, čak i ako su vrlo traženi stručnjaci. Boje se sagorijevanja, ali ne mogu napustiti posao jer vjeruju da je to njihov jedini oslonac. Boje se delegirati zadatke jer "zaposlenici će sve upropastiti". Boje se izvući novac iz posla jer posao smatraju svojom "spasonosnom užadi".

I tako se ciklus ponavlja. Ima novca, ali je sav vezan u poslu, koji navodno ne može propasti jer bez njega ne bi mogli preživjeti. Kao rezultat, ili dolazi do sagorijevanja ili, što je još gore, do bankrota, kad jednostavno nestane snage za nastavak.

Ovaj strah od delegiranja i prepuštanja kontrole vodi do toga da preuzimaju sav posao na sebe, ne ograničavajući gubitke i ne vjerujući nikome ni za najmanje zadatke. To stvara situaciju u kojoj ne mogu ni rasti posao niti uživati u životu. Strah od neuspjeha ih paralizira, a svi napori usmjereni su na beskonačnu kontrolu i održavanje statusa quo.

Ali postoji rješenje. Ako se prepoznajete u ovoj priči, vrijeme je da se zaustavite i preispitate svoj pristup. Prestanite slušati glas panike koji vam govori da su pogreške neoprostive. Dopustite sebi da griješite, izvucite novac iz posla, pa čak i preuzmite rizike. Shvatite da je milijun dolara u poslu samo broj za protok gotovine, ali milijun dolara na vašem osobnom računu je prava sigurnost i prilika za ugodan život.

Dodajte malo rizika u svoj život. I evo što ćete otkriti – živjeti s rizicima i mogućnošću da izgubite nešto na putu do uspjeha mnogo je mirnije nego stalno pokušavati izbjeći bilo kakvu opasnost. Na kraju, svi mi umiremo, i ono što je važno nije koliko ste pogrešaka izbjegli, već koliko bogato ste živjeli.