Zašto te tvoj posao počinje gušiti – iako je “sve u redu”?

Budiš se, pogledaš na sat... i već ti se u glavi mota izgovor da ne ideš na posao. A posao ti, u teoriji, nije loš. Nije daleko, kolege su okej. Nemaš konkretan prigovor – ali nešto ti smeta. Nešto te tišti. Nešto ti ne da mira.

Budiš se, pogledaš na sat... i već ti se u glavi mota izgovor da ne ideš na posao. A posao ti, u teoriji, nije loš. Nije daleko, kolege su okej. Nemaš konkretan prigovor – ali nešto ti smeta. Nešto te tišti. Nešto ti ne da mira.

I ne, nije lijenost. Nije ni “burnout” u klasičnom smislu. Više kao neka tiha nelagoda, duboko u tebi. Ali da – može se raščlaniti. Kao švicarski sat.
Evo 5 razloga zašto čak i “normalan” posao može početi stvarati frustraciju – i što s tim kad više nisi klinac.

1. Novac te više ne motivira

Nekad si mislio: "Pa dobro je." Imao si dovoljno za stan, pivo s ekipom, poneko putovanje.
Ali sada znaš više, radiš više, rješavaš ozbiljne stvari... a plaća ista.

I jasno – kad ti šef donese “novi izazovan zadatak”, samo pomisliš: za istu lovu?

Što učiniti?
Postavi si jednostavno pitanje: Bih li sve ovo radio i dalje – za ovu istu plaću?
Ako je odgovor “ne”, znaš što ti je činiti. Koliko bi morala porasti tvoja plaća da se opet osjetiš motivirano? 20%? 50%?

Pregovaranje nije sramota. To je znak da znaš koliko vrijediš.
A ako znaš da ni uz veći novac ne bi bio sretan... onda problem nije u novcu. Vidi točku 5.

2. Svaki dan ti izgleda isto

Buđenje, kava, mailovi, Zoom, zadaci, pauza, kraj. Sve štima. Ali ti si prazan. Nemaš ni ponos, ni energiju, ni osjećaj smisla.

Glas u tebi počne šaptati: “Ovo nije život. Ovo je preživljavanje.”

Što učiniti?
Prije nego impulzivno daš otkaz, stani. Možda ti ne treba novi posao – nego mentalni reset.
Umoran si. Izrabljen. I nije sramota priznati.

Odspavaj. Napravi vikend bez posla. Promijeni male rutine – put do posla, redoslijed zadataka, čak i glazbu koju slušaš.
Možda ti samo treba zraka – ne otkaz.

3. Nitko ne vidi tvoj trud

Kad nešto zezneš – zna se. Odmah zvoni telefon. Ali kad izvučeš stvar, preuzmeš odgovornost, riješiš kaos – tišina.

I to boli. Jer svi želimo priznanje.
Muškarci pogotovo. Iako rijetko to kažu.
Bez priznanja, motivacija curi kao voda kroz rupu.

Što učiniti?
Reci. Ne kukaj – predloži. Recimo: “Volio bih češće dobiti povratnu informaciju, da znam gdje sam dobar i gdje mogu još bolje.”
Pametan šef će to cijeniti. A ako neće – možda ne zaslužuje tvoj trud.

4. Ne uklapaš se u ekipu

Nisi ni neprijatelj, ali nisi ni “dio njih”. Njihovi vicevi ti nisu smiješni. Njihovi razgovori te ne zanimaju.
A još kad ubaciš pasivnu agresiju, prljave šalice i ogovaranje – ode ti volja za život.

Što učiniti?
Prije nego sve proglasiš “toksičnim”, pitaj se: postoji li netko s kim bi mogao kliknuti? Netko tko voli iste filmove, ima djecu, trenira?

Probaj se povezati iskreno. Bez glume.
Ako ne ide – okej. Možda to samo nije tvoje “pleme”. I to je u redu.

5. Više nemaš gdje rasti

Znaš što radiš. Ljudi ti vjeruju. Plaća je “okej”.
Ali znaš – ovdje više nema stepenica za tebe. Nema napredovanja. Nema izazova. Nema budućnosti.

To više nije karijera – to je “parkiralište”.

Što učiniti?
Budi iskren sa sobom: Gdje želiš stići? Biti lider? Imati više slobode? Imati svoj biznis?
Kad to znaš, možeš planirati. Unutar firme – ili vani.

Strah od promjene je normalan. Ali ostati tamo gdje si već odavno “stigao” – to nije život. To je polagano gašenje.

Posao nije samo za račune. On ti uzima ogroman dio života.
Ako ti postaje težak, ako iznutra osjećaš otpor – ne ignoriraj to.

To nije slabost. To je znak da si spreman na sljedeći korak.

Muškarac koji poštuje sebe – ne guši se tiho. On stane. Razmisli. I napravi nešto.

Želiš poštovanje? Počni s poštovanjem prema sebi.