Mi, muškarci, navikli smo na sliku jakog, šutljivog ratnika. Nema sumnji, nema pitanja, nema emocija—samo naprijed, samo do cilja. Ali što učiniti kad unutra bijesni oluja? Kad ima više pitanja nego odgovora, a razgovori s voljenima se pretvore u običnu razmjenu fraza poput „svaka čast“ ili „bit će sve u redu“. I nitko, čini se, nije sposoban dati praktičan savjet.
Mi, muškarci, navikli smo na sliku jakog, šutljivog ratnika. Nema sumnji, nema pitanja, nema emocija—samo naprijed, samo do cilja. Ali što učiniti kad unutra bijesni oluja? Kad ima više pitanja nego odgovora, a razgovori s voljenima se pretvore u običnu razmjenu fraza poput „svaka čast“ ili „bit će sve u redu“. I nitko, čini se, nije sposoban dati praktičan savjet.
Osjećaj da nešto ne ide kako treba, čak i kada izvana izgleda sve u redu, mnogima je poznat. Živimo u svijetu u kojem konstantna utrka za uspjehom, novcem, statusom i poštovanjem postaje svakodnevni maraton bez cilja. Pitanja poput „Radim li pravu stvar?“, „Kako izgraditi nešto novo?“ i „Kada će sve ovo konačno završiti?“ vrte se u glavi poput pokvarene ploče. I najzanimljivije? Većina nas ne zna s kim bi razgovarala o tome.
Obitelj i voljeni često dolijevaju ulje na vatru. Ili ne razumiju, ili jednostavno nešto traže od tebe: stan, novac, vrijeme. I naravno, ne mogu dati nepristran savjet—imaju svoje interese.
Čak i najodaniji prijatelji i kolege ne mogu uvijek adekvatno percipirati tvoje sumnje. Kad priznaš da nisi siguran u sebe ili da si izgubljen, uvijek postoji strah da ćeš izgledati slabo. Ljudi obično teže procijeniti sve iz svoje perspektive, a ne iz tvoje. Treba ti netko tko nije zainteresiran za ishod—netko s iskustvom.
Svaki od nas suočava se s pitanjima koja ostaju bez odgovora:
— Trebam li investirati u novi projekt ili jednostavno čekati?
— Kada je pravo vrijeme za povlačenje novca iz posla i kako ga pravilno upravljati?
— Trebam li promijeniti posao ili krenuti u nove projekte, ili ostati na trenutnom?
— Gdje pronaći nove ljude kada se čini da su svi pravi kandidati već zauzeti?
— Kako se nositi s emocionalnim izgaranjem kad osjetiš da nemaš više snage?
I to je samo vrh ledenog brijega. Ispod leže dublja pitanja: kako nastaviti kada ništa više ne donosi radost? Ili kada shvatiš da te svi vide kao „uspješnog odraslog“, ali ti se ne osjećaš tako?
Paradoks je u tome što što se više činiš uspješan drugima, to je teže priznati sebi da unutra biju sumnje. Psihoterapeut možda ne razumije poslovanje, a poslovni savjetnik možda ne shvaća tvoje unutarnje borbe. I ovdje počinje unutarnja borba: trebao bi biti primjer svima, ali više ne znaš kamo ići.
Ponekad se osjećaš posramljeno pred samim sobom. Ponekad samo želiš baciti ručnik i priznati da više nemaš snage. I ovdje dolazi glavno pitanje: Što učiniti kad život više ne donosi radost?
Prije svega, važno je shvatiti da nema ničeg sramotnog u osjećaju sumnje i umora. Mi smo ljudi, a ne strojevi. I da, ponekad umjesto da uživamo u plodovima naših uspjeha, samo želimo zavući se u kut i jadikovati. To je normalno.
Često je ključni korak jednostavno priznati: „Ne znam.“ Priznati da ne moraš znati sve, biti sposoban za sve i biti savršen. U redu je tražiti pomoć i podršku izvan svog uobičajenog kruga kontakata. Ponekad najbolji savjeti ne dolaze od onih koji su cijeli život uz tebe, već od stranca s iskustvom, koji može objektivno procijeniti situaciju bez pristranosti.
Muškarac nije onaj tko je uvijek u pravu. Muškarac je onaj koji traži odgovore i spreman je priznati svoje pogreške. A ako osjećaš da samo želiš istresti svoje misli—učini to. To nije slabost, to je snaga, jer samo jaka osoba može iskreno suočiti se sa svojim emocijama i ranjivostima.
Problemi i sumnje su dio života. Glavna stvar je ne šutjeti i ne bojati se tražiti rješenja, čak i ako to znači razgovarati sa sobom. A ponekad—s nekim tko zna slušati bez osude.
Teško ti je nositi taj teret? Ne oklijevaj ga odbaciti.
Ova stranica koristi kolačiće kako bi vam pružila bolje iskustvo pregledavanja. Korištenjem ove web stranice slažete se s našim korištenjem kolačića.