Mi, muškarci, navikli smo na sliku jakog, šutljivog ratnika. Nema sumnji, nema pitanja, nema emocija—samo naprijed, samo do cilja. Ali što učiniti kad unutra bijesni oluja? Kad ima više pitanja nego odgovora, a razgovori s voljenima se pretvore u običnu razmjenu fraza poput „svaka čast“ ili „bit će sve u redu“. I nitko, čini se, nije sposoban dati praktičan savjet.
Osjećaj da nešto ne ide kako treba, čak i kada izvana izgleda sve u redu, mnogima je poznat. Živimo u svijetu u kojem konstantna utrka za uspjehom, novcem, statusom i poštovanjem postaje svakodnevni maraton bez cilja. Pitanja poput „Radim li pravu stvar?“, „Kako izgraditi nešto novo?“ i „Kada će sve ovo konačno završiti?“ vrte se u glavi poput pokvarene ploče. I najzanimljivije? Većina nas ne zna s kim bi razgovarala o tome.
Zašto razgovarati sa strancem?
Obitelj i voljeni često dolijevaju ulje na vatru. Ili ne razumiju, ili jednostavno nešto traže od tebe: stan, novac, vrijeme. I naravno, ne mogu dati nepristran savjet—imaju svoje interese.
Čak i najodaniji prijatelji i kolege ne mogu uvijek adekvatno percipirati tvoje sumnje. Kad priznaš da nisi siguran u sebe ili da si izgubljen, uvijek postoji strah da ćeš izgledati slabo. Ljudi obično teže procijeniti sve iz svoje perspektive, a ne iz tvoje. Treba ti netko tko nije zainteresiran za ishod—netko s iskustvom.
O čemu bi trebao razgovarati?
Svaki od nas suočava se s pitanjima koja ostaju bez odgovora:
— Trebam li investirati u novi projekt ili jednostavno čekati?
— Kada je pravo vrijeme za povlačenje novca iz posla i kako ga pravilno upravljati?
— Trebam li promijeniti posao ili krenuti u nove projekte, ili ostati na trenutnom?
— Gdje pronaći nove ljude kada se čini da su svi pravi kandidati već zauzeti?
— Kako se nositi s emocionalnim izgaranjem kad osjetiš da nemaš više snage?
I to je samo vrh ledenog brijega. Ispod leže dublja pitanja: kako nastaviti kada ništa više ne donosi radost? Ili kada shvatiš da te svi vide kao „uspješnog odraslog“, ali ti se ne osjećaš tako?
Strah od razotkrivanja
Paradoks je u tome što što se više činiš uspješan drugima, to je teže priznati sebi da unutra biju sumnje. Psihoterapeut možda ne razumije poslovanje, a poslovni savjetnik možda ne shvaća tvoje unutarnje borbe. I ovdje počinje unutarnja borba: trebao bi biti primjer svima, ali više ne znaš kamo ići.
Ponekad se osjećaš posramljeno pred samim sobom. Ponekad samo želiš baciti ručnik i priznati da više nemaš snage. I ovdje dolazi glavno pitanje: Što učiniti kad život više ne donosi radost?
Postoji li izlaz?
Prije svega, važno je shvatiti da nema ničeg sramotnog u osjećaju sumnje i umora. Mi smo ljudi, a ne strojevi. I da, ponekad umjesto da uživamo u plodovima naših uspjeha, samo želimo zavući se u kut i jadikovati. To je normalno.
Često je ključni korak jednostavno priznati: „Ne znam.“ Priznati da ne moraš znati sve, biti sposoban za sve i biti savršen. U redu je tražiti pomoć i podršku izvan svog uobičajenog kruga kontakata. Ponekad najbolji savjeti ne dolaze od onih koji su cijeli život uz tebe, već od stranca s iskustvom, koji može objektivno procijeniti situaciju bez pristranosti.
Muškarac nije onaj tko je uvijek u pravu. Muškarac je onaj koji traži odgovore i spreman je priznati svoje pogreške. A ako osjećaš da samo želiš istresti svoje misli—učini to. To nije slabost, to je snaga, jer samo jaka osoba može iskreno suočiti se sa svojim emocijama i ranjivostima.
Problemi i sumnje su dio života. Glavna stvar je ne šutjeti i ne bojati se tražiti rješenja, čak i ako to znači razgovarati sa sobom. A ponekad—s nekim tko zna slušati bez osude.
Teško ti je nositi taj teret? Ne oklijevaj ga odbaciti.
