Postoje razgovori nakon kojih poželiš ponovno vidjeti tu osobu. A postoje i oni nakon kojih izađeš iz kafića, bara ili ureda i odjednom se uhvatiš kako razmišljaš: «Zašto je s njim bilo tako teško razgovarati?»
A pritom sugovornik može biti sasvim ugodna, pametna i čak zanimljiva osoba. Problem često nije ni u temama ni u karakteru, nego u sitnim navikama koje neprimjetno ubijaju normalan razgovor.
Najgore je što većina njih uopće ne djeluje kao očita nepristojnost. Možeš misliti da aktivno slušaš, pomažeš, pružaš podršku ili se jednostavno trudiš da razgovor ne zamre. A osoba preko puta tebe već u glavi traži razlog za odlazak.
Evo devet navika koje čak i dobar razgovor mogu pretvoriti u društveni maraton iz kojeg samo želiš pobjeći.
1. Davati savjete kad ih nitko nije tražio
Netko ti priča o svom problemu, a ti u glavi već slažeš plan kako ga riješiti. Posao, veza, novac, sukob sa šefom — nije važno. Spreman si ponuditi pet koraka, tri alternative i još vlastiti primjer uspjeha.
Ali postoji jedan problem: možda od tebe to uopće nisu htjeli čuti.
Ponekad osobi nije potrebno rješenje, nego samo prilika da se izjada. Želi riječima posložiti situaciju, čuti vlastite misli naglas i jednostavno osjetiti da je netko sluša.
Zato je, umjesto trenutnog prelaska u način rada «sad ću ja sve riješiti», bolje postaviti jednostavno pitanje: «Želiš li se samo izjadati ili želiš čuti moje mišljenje?»
To traje nekoliko sekundi, a može te poštedjeti desetaka nepotrebnih savjeta.
2. Pretvarati svaku priču u priču o sebi
Sugovornik priča o putovanju — ti se prisjetiš svog. On govori o teškom danu — tvoj je bio još gori. Priča ti o zanimljivoj osobi koju je upoznao — a ti već želiš ispričati koga si ti upoznao prošlog ljeta.
Ponekad je korisno podijeliti vlastito iskustvo. Time možeš pokazati: «Razumijem te, i meni se dogodilo nešto slično.»
Ali ako svaka tuđa rečenica postane odskočna daska za tvoju priču, stvara se osjećaj da je sugovornik tu samo zato da te sluša.
Pusti osobu da završi. Postavi pitanje. Reagiraj na ono što je rekla. Tek nakon toga pričaj o sebi, ako tema to doista zahtijeva.
3. Prekidati jer si već «sve shvatio»
Već znaš kamo osoba ide. U glavi ti se pojavila briljantna replika. Ili si se odjednom sjetio važne priče koju jednostavno moraš ispričati baš sada.
I tako počneš govoriti istodobno sa sugovornikom.
Problem je u tome što osoba možda još uvijek pokušava formulirati svoju misao. Pogotovo ako govori o nečemu složenom, osobnom ili emotivnom. Pauza nije nužno poziv da je ti ispuniš.
Ponekad je najbolja replika u razgovoru jednostavno nekoliko sekundi šutnje.
4. Pretvoriti razgovor u prvenstvo u tome tko je u pravu
Neki muškarci mogu čak i razgovor o pizzi pretvoriti u raspravu na razini Ujedinjenih naroda.
Kažeš da ti se sviđa neki film — sugovornik ti objašnjava zašto je loš. Izraziš mišljenje o poslu — on već dokazuje zašto ti je logika pogrešna. Ispričaš vlastito iskustvo — on pronađe tri argumenta kojima želi dokazati da si bio u krivu.
Normalno je biti siguran u vlastiti stav. Ali stalno tjerati druge da priznaju da si u pravu sasvim je druga priča.
Ne mora svaki razgovor završiti pobjednikom. Ponekad je njegova svrha jednostavno da dvoje ljudi razmijeni mišljenja.
5. Donositi presudu prije nego što osoba završi
«To je glupost.» «Ja to nikad ne bih napravio.» «Previše emotivno reagiraš.» «Pa ovdje je sve očito.»
Takve su rečenice posebno učinkovite ako ti je cilj što brže završiti razgovor.
Čak i ako osoba doista želi čuti tvoje mišljenje, prvo je pusti da završi. Saznaj detalje. Uvjeri se da si situaciju dobro razumio.
Donijeti konačnu presudu nakon dvije rečenice koje si čuo nije znak britkog uma. Najčešće samo djeluje kao omalovažavanje sugovornika.
6. Postavljati pitanja samo da ne bi bilo tišine
Postavljati pitanja dobar je način da razgovor ostane živ. Ali postoji razlika između iskrenog interesa i društvenog ispitivanja.
Ako jedno za drugim postavljaš potpuno nepovezana pitanja, razgovor će brzo početi nalikovati ispitivanju.
Još je gore kada postaviš pitanje, ali već razmišljaš o sljedećem i uopće ne slušaš odgovor.
Osoba to primijeti. Možda neće odmah znati objasniti što nije u redu, ali osjetit će da ti njezin odgovor nije pretjerano važan.
Dobar razgovor nije popis pitanja. To je reakcija na ono što ti je upravo rečeno.
7. Previše se truditi biti zanimljiv
Paradoksalno, ali ponekad najviše umara osoba koja se svim silama trudi djelovati zanimljivo.
Stalno se šali, smišlja efektne formulacije, boji se tišine, pokušava iznenaditi sugovornika svakom sljedećom rečenicom i ponaša se kao da prolazi audiciju za ulogu najkarizmatičnije osobe večeri.
Ali prirodan razgovor ne treba stalni show.
Ljudi prilično dobro osjete kada se ponašaš prirodno, a kada glumiš neku verziju sebe. I što se više trudiš djelovati kao netko drugi, to manje spontanosti ostaje u razgovoru.
Ne mora svaka tvoja rečenica biti genijalna. Ponekad je dovoljno jednostavno biti svoj.
8. Govoriti bez prestanka i ne primjećivati signale
Postoji trenutak kada se zanimljiva priča pretvori u predavanje, iako predavač to još nije shvatio.
Sugovornik počinje odgovarati sve kraće. Gleda na sat. Sve češće provjerava telefon. Naginje se unatrag. Pogledava prema izlazu. A ti se u međuvremenu sjetiš još jednog detalja, pa još jednog, a zatim se vratiš na priču koju već deset minuta prepričavaš.
Razgovor može završiti puno prije nego što ti prestaneš govoriti.
Zato nemoj pratiti samo vlastite riječi, nego i reakciju osobe preko puta sebe. Ponekad je najbolji način da ostaviš dobar dojam jednostavno na vrijeme reći: «U redu, neću te više zadržavati.»
9. Vaditi telefon usred razgovora
Ovdje je sve jednostavno. Možete odlično razgovarati, šaliti se, raspravljati o važnim stvarima — a onda odjednom pogledaš u ekran.
Jedna poruka. Jedan pogled na obavijest. Jedan brzi odgovor.
I atmosfera se već promijenila.
Sugovornik možda neće ništa reći. Ali u glavi mu se lako može pojaviti jednostavna misao: «Vjerojatno ovo što sada govorim i nije toliko zanimljivo.»
Posebno je neprikladno kada osoba dijeli nešto osobno ili joj je važno.
Ako doista želiš biti prisutan u razgovoru, ponekad je najbolje mjesto za telefon — džep.
Dobar razgovor ne treba savršenog sugovornika
Tajna ugodnog razgovora zapravo je mnogo jednostavnija nego što se čini. Ne moraš biti najduhovitiji, najpametniji ili najzanimljiviji muškarac u prostoriji.
Moraš znati slušati.
Ne prekidati. Ne donositi zaključke prebrzo. Ne pretvarati tuđu priču u vlastiti monolog. Ne pokušavati pobijediti u svakoj raspravi. I s vremena na vrijeme jednostavno ostaviti drugoj osobi dovoljno prostora da bude ono što jest.
Na kraju krajeva, ljudi rijetko pamte svaku tvoju rečenicu. Ali vrlo dobro pamte kako su se osjećali u tvom društvu.
A ako se nakon razgovora osoba poželi ponovno vidjeti s tobom — čini se da sve radiš kako treba.
