Pivo nakon posla. Viski „za bolje raspoloženje“ u petak navečer. Čašica konjaka „da se opustim“ nakon napornog dana. Većina muškaraca barem je jednom sebi rekla istu rečenicu: „Sve držim pod kontrolom.“
Upravo tako funkcionira samozavaravanje. Ovisnost o alkoholu rijetko počinje pijankama ili gubitkom posla. Mnogo češće počinje mislima koje zvuče potpuno logično.
Psihijatri i stručnjaci za liječenje ovisnosti to nazivaju poricanjem problema – kada osoba uvijek pronađe objašnjenje za svoje navike i ne primjećuje kako one postupno postaju način života.
Evo sedam najčešćih opravdanja koja vrijedi barem jednom iskreno preispitati.
„Samo se rješavam stresa“
To je vjerojatno najčešće objašnjenje.
Nakon teškog dana alkohol doista može stvoriti osjećaj opuštenosti. Ali problem je u tome što taj učinak traje vrlo kratko.
Istraživanja pokazuju da alkohol utječe na sustav koji regulira stres i tjeskobu. S vremenom se mozak prilagođava etanolu, a bez njega osoba počinje osjećati još više napetosti, razdražljivosti i nemira.
Tako nastaje začarani krug:
- stres → alkohol;
- privremeno olakšanje;
- još veća tjeskoba;
- ponovno alkohol.
I krug se nastavlja.
Zapitajte se.
Odričete li se alkohola tijekom mirnog vikenda kada nemate razloga za stres? Ako ne, možda problem nije samo u stresu.
„Mogu prestati kad god poželim“
Ta misao stvara iluziju potpune kontrole.
„Nisam pio dva tjedna.“
„Dok sam uzimao antibiotike, bez problema sam prestao piti.“
„Prije vožnje automobilom ni ne pomišljam na alkohol.“
Takvi primjeri mogu biti stvarni. Ali oni ne znače nužno da ovisnost ne postoji.
Problem nastaje kada osoba stalno odgađa odluku: „Prestat ću kad budem htio.“
Ako tu rečenicu ponavljate godinama, vrijedi si iskreno postaviti drugo pitanje: zašto želja da prestanete nikada nije postala stvarna odluka?
„Jednostavno mi se sviđa okus“
Skupi viski. Craft pivo. Vino s pažljivo odabranim aromama.
Voljeti okus alkohola sasvim je normalno. Ali okus ne isključuje ovisnost.
Stručnjaci naglašavaju da etanol djeluje jednako bez obzira na cijenu boce.
Nema razlike između:
- skupog konjaka;
- vrhunskog vina;
- autorskog koktela;
- običnog piva.
Tijelo ne reagira na marku, nego na alkohol.
„Pijem samo vikendom“
„Radnim danima uopće ne pijem.“
Zvuči uvjerljivo.
Ali postoji jedna važna nijansa.
Ako svakog petka i subote popijete mnogo više nego što ste planirali, to već postaje obrazac ponašanja.
Pogotovo ako:
- večer gotovo uvijek završava ozbiljnim opijanjem;
- nedjelju provodite oporavljajući se od mamurluka;
- vikend bez alkohola djeluje „nepotpuno“.
Povremeno prekomjerno opijanje može se s vremenom pretvoriti u redovitu naviku.
„Radim, zarađujem i odgajam djecu. Znači, sve je u redu“
To je jedan od najopasnijih mitova.
Ovisnost nema „tipično lice“.
Uspješna karijera, vlastiti posao ili dobra plaća ne štite od problema s alkoholom.
Mnogi ljudi godinama ostaju društveno uspješni, ali postupno gube kontrolu u sitnicama:
- sjede za volan nakon zabave;
- zaboravljaju dogovore i obveze;
- postaju razdražljiviji kod kuće;
- obiteljsko vrijeme zamjenjuju druženjima uz alkohol.
Pravi znak upozorenja nije društveni status, nego gubitak kontrole.
„Nemam mamurluk, znači nisam ovisan“
Mamurluk nije jedini znak problema.
U ranim fazama ovisnosti osoba možda uopće neće osjećati potrebu da pije ujutro kako bi se osjećala bolje.
Mnogo je važnije obratiti pozornost na druge znakove:
- teško vam je stati nakon prve čaše;
- popijete više nego što ste planirali;
- često tražite razlog za piće;
- alkohol zauzima sve više mjesta u vašem slobodnom vremenu.
Ako se prepoznajete u nekoliko ovih točaka, to je već razlog za razmišljanje.
„Alkohol je dio muške kulture“
„Nogomet bez piva?“
„Roštilj bez rakije?“
„Proslava bez alkohola?“
Mnoge su tradicije doista povezane s alkoholom. Ali tradicija ne znači da je nešto korisno.
Pravo pitanje glasi:
Možete li jednako dobro provesti večer bez alkohola?
Ako je odgovor „da“, to je izbor.
Ako je odgovor „ne“, možda je alkohol već prestao biti samo dio kulture.
