Iluzija jednakih prilika: mitovi zapadne kulture

Kad pomislimo na zapadnu kulturu, često nam padaju na pamet pojmovi poput slobode, jednakosti i prilika. No iza tog sjajnog fasada krije se duboka ironija: mit da svi počinjemo s istim uvjetima stvara ne samo snove, već i pritisak koji nas može uništiti iznutra.

Kad pomislimo na zapadnu kulturu, često nam padaju na pamet pojmovi poput slobode, jednakosti i prilika. No iza tog sjajnog fasada krije se duboka ironija: mit da svi počinjemo s istim uvjetima stvara ne samo snove, već i pritisak koji nas može uništiti iznutra.

Zapadna ideja da je svaka osoba prazna ploča, sposobna postići bilo što, čini se inspirativnom. Ali skriva opasnu laž: ako smo navodno svi jednaki od početka, tada oni koji ne uspiju mogu kriviti samo sebe. Nemaš uspjeha? Nisi se dovoljno potrudio. Nisi postigao svoje ciljeve? Onda je problem u tebi, a ne u sustavu, biologiji ili okolnostima.

Ova narativa nije slučajna. Savršeno služi neoliberalnoj ekonomiji, gdje se uspjeh mjeri brojkama, a oni koji zaostaju smatraju se nevažnima. Puno je lakše opravdati ovu igru preživljavanja kad smo uvjereni da svi imaju iste šanse.

Zamka individualizma

Uče nas vjerovati u moć osobnih odluka, ali često precjenjujemo svoju kontrolu nad ishodima života. Čak i ako pretpostavimo da slobodna volja postoji, istraživanja pokazuju da su zapadnjaci manje precizni u procjeni svojih izbora u usporedbi s drugim kulturama. Skloni smo uzroke problema tražiti u osobnim manama, a ne u vanjskim okolnostima.

To nas vodi u još jednu zamku: ako sam ja uspio, zašto ne bi mogli i drugi? A ako oni mogu uspjeti, zašto ne mogu ja? Ovo hrani mantru perfekcionizma, iscrpljujući samopouzdanje i gurajući nas u beskrajnu utrku.

Osuđivanje umjesto razumijevanja

Individualizam nas uči dodijeliti krivnju. Lako osuđujemo one koji posrću – ovisnike, beskućnike, ljude s prekomjernom težinom ili zatvorenike. Ako imaju problema, to je njihova krivnja. A sami sebe osuđujemo jednako strogo, ignorirajući složenost ljudskog ponašanja i okolnosti.

No istina je da je svijet puno složeniji od crno-bijelog prikaza uspjeha i neuspjeha. Ljudi nisu strojevi s proizvodne linije – oni su složena bića na koja utječu milijuni varijabli. Naš put oblikuju biologija, okoliš, okolnosti i, da, volja.

Šira perspektiva

Možda je vrijeme da prestanemo mjeriti ljude (i sebe) samo prema njihovim rezultatima. Umjesto toga, trebali bismo gledati dublje: razumjeti kontekst, okolnosti i povijest. Prihvaćanje da smo svi jedinstveni i da naši početni uvjeti nisu jednaki ne čini nas slabijima. Čini nas ljudima.

U tome leži prava sloboda – ne u nastojanju da budemo netko drugi, već u hrabrosti da budemo ono što jesmo, sa svim našim nesavršenostima.