Većina muškaraca navikla je uspjeh mjeriti vrlo jednostavno: plaćom, automobilom, stanom, statusom i iznosom na bankovnom računu. Čini se da je dovoljno dosegnuti sljedeću financijsku razinu i napokon ćeš se osjećati mirnije.
Ali postoji jedan zanimljiv paradoks. Jedan muškarac zarađuje mnogo, a ipak živi s trajnim osjećajem da mu nešto nedostaje. Drugi ima znatno skromnija primanja, ali se budi bez tjeskobe i nema osjećaj da mu život prolazi pokraj njega.
Stvar nije samo u novcu. Osjećaj obilja je psihološko stanje u kojem tvoji resursi više ne upravljaju tobom. A možeš ga prepoznati po nekoliko vrlo konkretnih znakova.
Ne treba ti poseban razlog da bi osjetio radost
Ako ti je za dobro raspoloženje potreban samo godišnji odmor, bonus ili nova kupnja, to je znak za uzbunu.
Muškarac kojem je dovoljno ono što ima pronalazi zadovoljstvo i u sasvim običnom danu.
To može biti:
- jutarnja kava;
- trening;
- večera s prijateljima;
- šetnja gradom;
- dobra knjiga ili dobar film.
Radost prestaje biti rijedak događaj i postaje dio svakodnevice.
Tvoje želje postale su veće od osnovnih potreba
Postoji jednostavna razlika između života u oskudici i života u obilju.
Kada čovjek živi u stalnom manjku, razmišlja samo o tome kako pokriti osnovne potrebe: platiti račune, kupiti ono što je nužno i izdržati do sljedeće plaće.
Kada je ta faza iza tebe, mijenjaju se i tvoje želje.
Počinješ željeti:
- nove vještine;
- putovanja;
- nova poznanstva;
- vlastiti projekt;
- više vremena za sebe.
To je puno zdraviji oblik motivacije.
Prestao si brojati tuđi novac
Društvene mreže stvaraju iluziju beskrajne utrke.
Netko je kupio Porsche. Netko je pokrenuo vlastiti posao. Netko se uselio u novi stan.
Ako svaki tuđi uspjeh u tebi izaziva tjeskobu, još uvijek živiš u načinu uspoređivanja.
Pravi znak unutarnjeg obilja izgleda drugačije: možeš se iskreno veseliti tuđem uspjehu, a da ga ne doživljavaš kao vlastiti poraz.
Prestaješ živjeti prema tuđim mjerilima uspjeha.
Više ne kupuješ sve samo zato što je „povoljno“
Akcije, cashback, popusti i rasprodaje lako se mogu pretvoriti u zamku.
Muškarac s mentalitetom oskudice razmišlja: „Treba uzeti dok je jeftino.“
Čak i kada mu ta stvar uopće ne treba.
Muškarac s mentalitetom obilja postavlja drugo pitanje:
„Treba li mi ovo uopće?“
Ponekad je najbolja kupnja upravo ona koju nisi napravio.
Isto vrijedi i za posao: nije svaki projekt vrijedan tvog vremena samo zato što je dobro plaćen.
Pomoći drugima više ne doživljavaš kao gubitak
Kada nemaš dovoljno energije, vremena ili drugih resursa, svaki zahtjev za pomoć može te iznervirati.
Automatski razmišljaš:
- koliko će mi vremena to uzeti;
- što ću dobiti zauzvrat;
- hoće li me netko iskoristiti.
To nije sebičnost. Jednostavno, iznutra se već osjećaš iscrpljeno.
Kada imaš dovoljno resursa, pomaganje prestaje biti trgovina.
Možeš podržati prijatelja, provesti vrijeme s obitelji ili nekome dati savjet bez osjećaja da daješ posljednje što imaš.
Kupovina više nije terapija za loše raspoloženje
Mnogi muškarci imaju svoju verziju emocionalne terapije.
Netko kupuje gadgete. Netko alat, odjeću ili dodatke za automobil. Netko stres liječi hranom.
Ali taj osjećaj traje vrlo kratko.
Nova stvar donese kratki nalet dopamina, ali ne rješava pravi problem.
Kada ti je doista dovoljno ono što imaš, kupovina se vraća svojoj prirodnoj ulozi – zadovoljava potrebu, a ne ispunjava emocionalnu prazninu.
Uđeš u trgovinu po jednu određenu stvar i izađeš samo s njom.
Prestao si odgađati život za „kasnije“
„Odmorit ću se nakon ovog projekta.“
„Počet ću trenirati nakon promaknuća.“
„Na godišnji ću nakon renoviranja.“
Tako mogu proći godine.
Muškarac koji živi s osjećajem stalnog nedostatka odgađa čak i zadovoljstvo jer se boji izgubiti svoje resurse.
Kada dođe osjećaj obilja, pojavljuje se potpuno drugačiji pristup.
Počinješ živjeti sada:
- odvajaš jednu večer za svoj hobi;
- odeš na vikend bez osjećaja krivnje;
- češće se viđaš s prijateljima;
- dopuštaš si odmor ne „nakon što sve završi“, nego kao prirodan dio života.
