Iznenadna želja za radom kod nekoga drugoga: ispovijest poduzetnika

Jeste li se ikada probudili ujutro s neobičnom željom da odustanete od vođenja vlastitog posla i prepustite se udobnoj rutini redovnog uredskog posla? Ne? Onda vjerojatno nećete razumjeti ovaj osjećaj. Ali ako jeste, dobrodošli, ovdje ćete pronaći iskrene riječi.

Jeste li se ikada probudili ujutro s neobičnom željom da odustanete od vođenja vlastitog posla i prepustite se udobnoj rutini redovnog uredskog posla? Ne? Onda vjerojatno nećete razumjeti ovaj osjećaj. Ali ako jeste, dobrodošli, ovdje ćete pronaći iskrene riječi.

Jutro koje je sve promijenilo

Tamo sam sjedio za doručkom kad me udarila kao grom: želio sam prestati razmišljati o prodaji, klijentima, KPI-jevima, ugovorima i kreditnim linijama. Ozbiljno — ugasiti sve te modne riječi koje ujutro zvuče kao neumoljiva alarmna sirena.

Želio sam se probuditi i jednostavno biti čovjek, a ne hodajuća Excel tablica. Ne provjeravati neprestano mailove, ne gasiti požare u izvještajima marketinga, ne stresirati se zbog planova rasta ili prodajnih levaka.

Ured: iznenađujuće ugodno utočište

I sada dolazi čudno — nakon malo slobode, odjednom sam počeo nedostajati ured. Ne neki sjajni neboder niti moderan open-space, već onaj poznati prostor koji miriše na papir, kavu i, da, čak i na onaj upitni sendvič iz kantine.

Jer ured nije samo mjesto za rad. To je živa zajednica, gdje vidiš stvarna lica, razgovaraš o sportu, novim serijama i, naravno, kukaš na šefa. To je mjesto gdje vrijeme ponekad sporo prolazi, a ponekad leti, i čak i najdosadniji sastanci imaju svoj čudan šarm.

Dnevni uredski rituali

Kava koju ti uvijek pripremi kolega koji izgleda kao da ima dar za savršeni espresso. Red u kantini gdje već znaju tvoju narudžbu. Neugodni vicevi u sobama za sastanke gdje su svi 90% dosadni kao i ti.

I naravno, izlasci nakon posla: ti trenuci za opuštanje, dijeljenje priča i nazdravljanje jer si preživio dan. U tim trenucima shvatiš da ured nije samo mjesto — to je mali svijet sa svojim pravilima, tradicijama i, da, čak i uredskim romansama.

Šef, rokovi i uredske igre

Isprva šef izgleda samo kao osoba koja daje naredbe. Ali s vremenom shvatiš da je i najbolji izvor zabave. Tko se nije poželio ovladati umijećem raditi taman toliko da prođeš, ni previše, ni premalo?

Zamisli: dodijele ti zadatak koji moraš ispuniti, ali ga odradiš tek toliko da prođeš — nitko nije sretan, ali nitko se ni ne žali. Ili sastanci u 10 navečer na koje uopće ne želiš ići, a smišljaš kreativne izlike za „nepojavljivanje“. Za odrasle je to gotovo sport.

Ovdje treniraš svoju maštu i komunikacijske vještine: kako opravdati kašnjenje izvještaja bez gubitka dostojanstva ili kako uvjerljivo odbiti poziv u zadnji čas. Gotovo kao improvizirani teatar za odrasle.

Dvosatna vožnja kući

Da, život u uredu ima svoje loše strane — poput svakodnevnih dvosatnih gužvi u prometu. Ali čak i tamo postoji svjetlo: možeš slušati audioknjigu, razmišljati o životu ili jednostavno sanjariti o vikendu. Za nekoga tko vodi vlastiti posao, ti su trenuci rijetki luksuz.

Od sna do 9 do 5: kada sloboda postane teret

I tada dođe misao: „A što ako se jednostavno predam i nađem posao?“ Prodajem sve tvrtke, zatvaram sve projekte, kažem zbogom beskrajnim mentorstvima i tečajevima. Odlazim u veliku kompaniju — recimo u banku — i kažem: „Evo me, gospodine direktore, zaposlite me. Platite mi smiješno veliku plaću i dobar bonus, možda i nešto napravim.“

Biti dio sustava, sa redovnim plaćanjem, bonusima i jasnim zadacima, umjesto da se utapam u kaosu i stalnom stresu. Zvuči primamljivo, zar ne?

Zašto to želimo?

Jer biti „samo na čelu“ znači veliki stres, izgaranje i stalni strah. U svijetu gdje je svaki dan borba, ponekad samo želiš vratiti se u onaj udobni uredski stolac s jasnim pravilima i podijeljenim odgovornostima.

I kao što kažu stručnjaci s menscult.net, pravi uspjeh nije samo novac i projekti — već znati kada reći „dosta, trebam odmor“.

Zaključak za neumorne radnike

Ako i ti, kao i ja, ponekad žudiš za jednostavnošću posla od 9 do 5, nemoj se kriviti. To nije slabost niti neuspjeh. To je ljudska potreba za mirom, stabilnošću i jednostavnim užicima.

I uredski život, sa svim svojim manama i birokracijom, nije samo rutina — to je mjesto gdje se osjećaš dijelom nečeg većeg. Gdje se smiješ smiješnim sastancima, kukaš na šefa i ipak si doma.

Sljedeći put kad osjetiš želju za 9 do 5, sjeti se: to nije samo posao. To je stil života, stav i da — vrsta muške magije za sebe.