Biti uspješan, bogat i cijenjen san je mnogih. Sasvim je prirodno željeti se popeti na društvenoj ljestvici i postati osoba kojoj se drugi dive. No, stvarnost je jasna: vrh piramide je malen, a dolazak tamo nije lak. Potrebni su naporan rad, rizici i ponekad kršenje društvenih normi. Međutim, puno je lakše glumiti uspjeh nego ga zaista postići.
Kako iluzija uspjeha uništava stvarne prilike
Ako je netko siromašan i želi se izvući, logika nalaže:
-
Prihvati stvarnost. Priznaj da si na nuli i hitno pronađi način da dođeš do jedinice.
-
Pronađi put. Identificiraj perspektivno područje, resurse i iskustvo.
-
Djeluj učinkovito. Uči od uspješnih ljudi bez nepotrebnih odgađanja.
Ali većina ljudi glumi uspjeh. Kako to izgleda?
-
Žive sporo, kao da već imaju pasivne prihode.
-
Izbjegavaju težak rad – jer bogati se ne muče, zar ne?
-
Insistiraju da sve nauče sami umjesto da koriste provjerene strategije.
-
Odbijaju pomoć jer ne žele izgledati siromašno.
-
Troše resurse na statusne simbole umjesto na stvarni napredak.
Na kraju, u 50. godini, dolazi bolno saznanje: uspjeh je bio samo iluzija. Novca više nema, prilika je manje, a vrijeme više nije saveznik.
Stvarni put do vrha: težak, ali učinkovit
Evo neugodne istine: ako nisi bogat, ne možeš si priuštiti da ne budeš sebičan. Dok ne stekneš kapital, moraš:
-
Uzeti novac tamo gdje ga ima i ulagati u rast.
-
Učiti što brže možeš i kopirati uspješne strategije.
-
Žrtvovati udobnost za stvarne rezultate.
-
Igrati svoju igru, a ne tuđu iluziju.
Ako misliš da imaš puno vremena – varaš se. Obogati se na siguran način, a onda možeš priuštiti etiku i altruizam. Do tada, bolje je biti pragmatični egoist nego siromašan sanjar.
