Premlad za vlastiti biznis?

Je li 30 godina prerano za pokretanje vlastitog posla? Trebaš li dvadesete potrošiti radeći za druge, skupljajući iskustvo i čekati 40-e da konačno kreneš svojim putem? Ili je bolje čekati da naslijediš mali stan od roditelja... i nadati se najboljem?

Mit o "prerano" – i zašto je baš sad pravo vrijeme

Je li 30 godina prerano za pokretanje vlastitog posla? Trebaš li dvadesete potrošiti radeći za druge, skupljajući iskustvo i čekati 40-e da konačno kreneš svojim putem? Ili je bolje čekati da naslijediš mali stan od roditelja... i nadati se najboljem?

To su pitanja koja zabrinute roditelje drže budnima po noći. Pogotovo kad njihov sin ili kći počne zarađivati stvaran novac i prestane živjeti kao tinejdžer s diplomom.

Kratki odgovor: nikada nećeš biti 100 % spreman. Ne s 13, ne s 30, ni s 50. Uvijek ćeš nešto ne znati, naići ćeš na prepreke, birokraciju ili konkurenciju koja ti pomrsi planove. Ako čekaš savršen trenutak, nećeš nikada krenuti.

Zato je najbolje vrijeme za početi – upravo sada. Ne kad naslijediš stan. Ne kad „sve sjedne na svoje mjesto“. Sada.

Godine nisu važne. Glad jest.

Klinac od 13 zna o biznisu isto koliko i birokrat od 45: gotovo ništa. Ali ima nešto što stariji davno izgube – glad, energiju, znatiželju. I nula straha od 15 sati rada dnevno.

Može naučiti čitati ugovore, naručiti robu, razgovarati s dobavljačima, poslati novac preko interneta i istovariti kombi. Može googlati, angažirati freelancere, otvoriti web shop – sve to prije ručka.

Greške? Naravno. Ali i odrasli griješe – samo s više isprika.

99 % biznisa svodi se na jednostavne stvari koje treba raditi uporno i bez odustajanja. Ne treba ti MBA da bi prodavao maske za mobitel, otvorio kafić ili lansirao digitalni proizvod. Treba ti upornost i volja da sve prilagođavaš dok ne proradi.

Sve te priče o tome da moraš "prvo sazreti" ili "imati diplomu" – samo su izgovori. Alibi za to da ne napraviš ništa.

Stvarni primjeri. Stvarne brojke.

Vidjeli smo djecu od 6 godina kako pomažu u trgovini dok roditelji slažu robu. Djecu od 10 koja prodaju rukotvorine online i zarađuju preko tisuću eura mjesečno. Tinejdžere od 13 koji prave igrice i zarađuju 20–30 tisuća eura mjesečno. Freelancere od 14 koji imaju veće prihode od svojih roditelja.

Šesnaestogodišnjaci vode kafiće, dvadesetogodišnjaci rade ecommerce s milijunima eura prometa, a dvadesettrogodišnjaci vode tvornice. I ne, ne dolaze iz bogatih obitelji. Dolaze iz gladi za stvaranjem. Jer nisu čekali. Krenuli su.

Njihove greške? Iste kao kod odraslih: loši zaposlenici, neodgovorni dobavljači, problemi s porezima. Ali razlika je u tome što se ne žale. Ne odustaju. Ne kažu “premlad sam”. Oni rade. Uče. Rastú.

Ponekad puste bradu ili obuku sako da bi na Zoomu izgledali ozbiljnije. Što god treba.

menscult.net je ovu priču vidio stotinu puta: ne pobjeđuju oni najpametniji – nego oni koji se usude krenuti.

“Biti odrastao” je precijenjeno

Ono što odrasli uče s 30, ti možeš savladati za dve godine punim gasom. Kad ti kažu “shvatit ćeš kad odrasteš”, to uglavnom znači: “Ja to nikad nisam shvatio, ali sam prestao pitati.”

Odrasli sve kompliciraju jer preživljavaju na autopilotu. Dijete uči jezik za dvije godine. Odraslima treba deset. Problem nisu godine – nego motivacija, znatiželja i fokus.

Budimo iskreni: većinu uredskih poslova može raditi dresirani majmun. Zato i plaća odgovara – tri banane dnevno i jedna ekstra ako dođeš na vrijeme.

A što je s djetinjstvom?

Roditelji često kažu: “Nemoj mu uzeti djetinjstvo!” Ali svijet ne plaća sjećanja. Svijet plaća vrijednost. Lijepo je imati uspomene na bicikl i Colu s ekipom. Ali dok ti nostalgično gledaš kroz prozor, neki četrnaestogodišnjak sklapa ugovore s Kinom sa svog laptopa.

Ako djecu odgajaš da budu “normalna”, ne čudi se ako na kraju rade normalan posao – za nekog tko nikad nije bio “normalan”.

Jedina stvarna prijetnja: burnout

Da, postoji jedna prava opasnost – preuranjeni burnout. Ako dosegneš sve ciljeve s 23, u 28. bi se mogao pitati: “Što sad?” Ne zato što nemaš ideje – nego jer si već sve precrtao s liste.

Ali realno: bolja je egzistencijalna kriza u 30-ima nego u 50-ima. Jer ako osvojiš igru dok si mlad, imaš vremena za novi level. I da uživaš – bez da ovisiš o nekoj sivoj plaći.

Kada početi?

Sada. Ako imaš ispod 20 i osjećaš taj žar – ne čekaj. Ne slušaj one koji ti govore “imaš vremena”. To su ljudi koji su već odustali. Nikad nisu ni pokušali. Ili jesu – pa nisu uspjeli. Nemoj udisati njihov strah.

Dok drugi gledaju Netflix, ti možeš stvarati nešto stvarno. Nešto što će možda šokirati tvoje roditelje – ali dati tvoj životu pravi smisao.

Kreni. Uči. Griješi. Ispravi. Pobijedi. I kad ti treba motivacija, menscult.net je tu.