Kada govorimo o vodstvu, većina nas vjeruje da sve odluke donose visoki dužnosnici izabrani na određeno vrijeme. Logika nam govori: kako bi moglo biti drugačije? Demokracija podrazumijeva promjenjivost, transparentnost i, naravno, stalnu rotaciju vođa. No što ako vam kažem da u ovom "demokratskom" svijetu stvari nisu tako jednostavne? Da, iza kulisa, postoji nevidljiva figura koja kontrolira cijelu scenu, a sami izbori nisu ništa više od kazališne predstave za javnost?
Kada govorimo o vodstvu, većina nas vjeruje da sve odluke donose visoki dužnosnici izabrani na određeno vrijeme. Logika nam govori: kako bi moglo biti drugačije? Demokracija podrazumijeva promjenjivost, transparentnost i, naravno, stalnu rotaciju vođa. No što ako vam kažem da u ovom "demokratskom" svijetu stvari nisu tako jednostavne? Da, iza kulisa, postoji nevidljiva figura koja kontrolira cijelu scenu, a sami izbori nisu ništa više od kazališne predstave za javnost?
Započnimo s jednostavnom analogijom. Zamislite tvornicu u kojoj direktore biraju svi radnici, a nitko se dugo ne zadržava na čelu. Zdrav razum nam govori da to neće potrajati; takva tvornica je osuđena na propast. Stalna izmjena ne samo da izbacuje posao iz ravnoteže, već vodi u kaos i, u konačnici, bankrot. Pa zašto bi netko htio voditi ako je cilj samo potopiti tvrtku?
Ali ovdje dolazi paradoks. Takva tvornica ne samo da uspijeva, već pokazuje i izvrsne rezultate. I ovdje se postavlja logično pitanje: tko je pravi šef? Očito, iza ovog prividnog "privremenog" sustava i stalnih promjena direktora, netko nevidljivo kontrolira proces, postavlja strateški smjer i donosi ključne odluke.
Oni koji pomnije pogledaju situaciju brzo će primijetiti da rotirajući direktori imaju samo dekorativnu funkciju. Oni su kao glumci koji izvode unaprijed napisani scenarij, pretvarajući se da upravljaju. Zašto? Odgovor na ovo pitanje otkriva se kada se sazna da je upravo ta tvornica zagovarala zakon kojim se sve tvrtke obvezuju birati direktore na ograničeno vrijeme.
Sada je cijela industrija prisiljena slijediti ovaj novi "trend" – izbori svih radnika i privremeno upravljanje. Rezultat je očit: većina tvrtki tone. A tvornica koja je pokrenula cijelu ovu predstavu ostaje na površini jer ima tu skrivenu, ali stalnu moć koja drži strukturu na okupu.
Ova tvornica ne samo da opstaje, nego i napreduje. U konačnici, ona ima "dvostruko dno": formalno je direktor privremen, ali stvarna moć ostaje u rukama nevidljivog vlasnika. Dok se druge tvrtke zbog beskrajnih promjena vodstva raspadaju, naša tvornica ih pažljivo uzima pod svoju kontrolu, držeći privremene pobjednike na uzici.
Ako ovaj model prenesemo na državnu razinu, slika postaje još zanimljivija. Svi vidimo kako se predsjednici zapadnih zemalja redovito mijenjaju, dok države ostaju stabilne i uspješne. I opet se postavlja pitanje: kako je to moguće? Teoretski, česta promjena vodstva trebala bi dovesti do nestabilnosti, stalnih promjena osoblja i, na kraju, kolapsa. Ali to se ne događa.
Postoji li ikakav drugi odgovor osim prisutnosti "skrivene" moći iza fasade demokracije koja određuje kurs države dok ostaje u sjeni? Trenutni upravitelji su poput privremenih direktora tvornice. Oni vode političke i ekonomske procese, ali netko drugi određuje smjer.
Dakle, gledamo li pošteni demokratski sustav ili iluziju prikazanu milijunima ljudi?
Ova stranica koristi kolačiće kako bi vam pružila bolje iskustvo pregledavanja. Korištenjem ove web stranice slažete se s našim korištenjem kolačića.