Moderno pleme: Tko smo mi u njegovim očima?

Živimo u svijetu gdje se od nas neprestano traži da budemo najbolji, da slijedimo idealne standarde i pokažemo nevjerojatnu snagu volje. Ali je li to realno? Suvremeno društvo pokušava nas uvjeriti da svatko može biti superjunak ako to želi. Ali tko zapravo stoji iza te slike i zašto nam se ona nameće?

Živimo u svijetu gdje se od nas neprestano traži da budemo najbolji, da slijedimo idealne standarde i pokažemo nevjerojatnu snagu volje. Ali je li to realno? Suvremeno društvo pokušava nas uvjeriti da svatko može biti superjunak ako to želi. Ali tko zapravo stoji iza te slike i zašto nam se ona nameće?

Današnja kultura stvara iluziju da ljudi oko nas uvijek moraju djelovati racionalno i potpuno kontrolirati svoje emocije. Kada netko ne ispuni ta očekivanja, osjećamo razočaranje, pa čak i ljutnju. Međutim, istina je da su ljudi mnogo složeniji i nepredvidiviji nego slike koje vidimo oko sebe. Mi smo rezultat bezbrojnih slučajnih čimbenika, a ne posjeduju svi jednaki potencijal.

Ipak, neprestano nas uvjeravaju da možemo postati bilo tko — snažni, odlučni i optimistični. Moderni "ideal čovjeka" je slika koja ima korijene u grčkoj i kršćanskoj tradiciji: izvana savršen, iznutra čist, sposoban preuzeti punu odgovornost za svoj život i istovremeno biti uspješan. Ta nam se slika prodaje kao stvarnost.

Ovaj heroj je proizvod neoliberalne kulture, koja je uzdigla individualizam na najvišu razinu. Ideal osobe koja uvijek teži boljem, konkurentna i neovisna, savršeno se uklapa u suvremeni ekonomski i društveni sustav. A oni koji su najbliži toj slici obično su pobjednici u igri zvanoj "život".

Međutim, ova igra nije za svakoga. Ako si introvert, voliš tišinu i samoću, tvoje ponašanje društvo može smatrati sumnjivim. Ideal ekstroverta — aktivnog, hrabrog i karizmatičnog — duboko je ukorijenjen u našoj kulturi. Vidimo ga u filmovima, knjigama, pa čak i u pričama naših prijatelja.

Ali ne može svatko odgovarati tom idealu. Mnogi od nas su oni "tihi samotnjaci" čiji je put drugačiji od onog koji nam nudi kultura. I u tome nema ničeg lošeg. Pitanje je samo zašto društvo tako aktivno promovira tu sliku? Možda zato što su takve osobe lakše podložne utjecaju i manipulaciji, postajući one koje hrane sustav — od potrošnje do korporativnog uspjeha.

Na kraju, ti su pojedinci najbolje prilagođeni uspjehu u eri perfekcionizma, gdje su na prvom mjestu uspjeh, financijska neovisnost i idealne slike. I upravo nas takvima želi vidjeti moderno pleme.

Ali važno je zapamtiti da život nije utrka za mitskim standardima. Svi smo jedinstveni, a naša vrijednost nije u tome koliko odgovaramo kulturnim uzorcima, već u našoj sposobnosti da pronađemo svoj vlastiti put i živimo u skladu sa samima sobom, a ne s nametnutim idealima.