Osnova Smislenosti
Ako nešto ne postoji, kako može biti sveto? Svetost ovisi o postojanju, a bit svetog je u prepoznavanju i poštovanju te činjenice. Kada smo toliko zaokupljeni životom da zaboravimo vidjeti duboku ljepotu postojanja, gubimo povezanost sa svetim. Nije stvar u tome da su neke stvari svete, a druge nisu — sve je sveto, samo to ponekad ne prepoznajemo.
Protekli tjedan proveo sam mnogo vremena razmišljajući o tome prema čemu želim težiti u 2024. godini. Proveo sam brojne sate pišući u dnevniku, postavljajući ciljeve i planirajući projekte. Tijekom tog procesa naišao sam na nekoliko pitanja filozofa Daniela Schmachtenbergera:
- Što vam je sveto? Što znači svetost?
- Čemu ste posvećeni? Što znači predanost?
- Što je osnova smislenosti?
Dok sam pokušavao odgovoriti na ta pitanja, stiglo je jasno razumijevanje: najviše sveto je samo postojanje. Osnova smislenosti je postojanje. Nešto je sveto jednostavno zato što postoji.
Ako nešto ne postoji, kako može biti sveto? Svetost ovisi o postojanju, a bit svetog je u prepoznavanju i poštovanju te činjenice. Kada smo toliko zaokupljeni životom da zaboravimo vidjeti duboku ljepotu postojanja, gubimo povezanost sa svetim. Nije stvar u tome da su neke stvari svete, a druge nisu — sve je sveto, samo to ponekad ne prepoznajemo.
To odražava princip "sadržaj vs. kontekst" o kojem sam godinama razmišljao. Spiritualnost nije vezana za neku određenu stvar; ona je osnova svih stvari. Svetost dolazi iz same činjenice postojanja, a ne iz osobina određenih stvari. Na primjer, nešto što nas inspirira nije nužno svetije od svega ostalog.
Predanost i Smisao
Kada sam se pitao: „Čemu sam posvećen?“, nisam mogao pronaći specifičan odgovor. Stoga sam se zapitao: „Što znači predanost?“
To mi je donijelo novo razumijevanje: bit predanosti je u prepoznavanju da su naše osobne brige manje važne od nečega što je inherentno značajno, možda čak i sveto. Osjećam da je mudrost duboko povezana s svetim, predanošću i smislenošću.
Tuga i Oduševljenje
U posljednja tri mjeseca, češće nego inače, bila sam dirnuta suzama zbog čiste ljepote života. To se događa neočekivano, i pitam se zašto. Možda zato što sam izašla iz „tamne noći duše“, kada je sve djelovalo besmisleno i strah od smrti bio je zastrašujuć.
Ali sada osjećam da sam stigla s druge strane. Kao što su me nedavno podsjetili: „Intenzitet naše radosti proporcionalan je dubini naše tuge.“ Intenzitet mog straha od smrti pronašao je protutežu u oduševljenju koje osjećam prema životu.
Aktivno Sudjelovanje u Životu
Još jedno nedavno saznanje je da smislenost zahtijeva aktivno sudjelovanje. Nema fiksnog značenja koje jednostavno otkrijemo. Smisao se otkriva kroz naše angažiranje, kroz djelovanje. Smisao nastaje kada aktivno živimo, postavljamo si pitanja, težimo svojim ciljevima i prevladavamo izazove.
Smisao nije statičan; zahtijeva kretanje i angažman. Čak i u dubinama očaja, možemo pronaći smisao ako smo otvoreni za to i potpuno sudjelujemo u svom postojanju.
Osnova Smislenosti
Ako nešto ne postoji, kako može biti sveto? Svetost ovisi o postojanju, a bit svetog je u prepoznavanju i poštovanju te činjenice. Kada smo toliko zaokupljeni životom da zaboravimo vidjeti duboku ljepotu postojanja, gubimo povezanost sa svetim. Nije stvar u tome da su neke stvari svete, a druge nisu — sve je sveto, samo to ponekad ne prepoznajemo.
Protekli tjedan proveo sam mnogo vremena razmišljajući o tome prema čemu želim težiti u 2024. godini. Proveo sam brojne sate pišući u dnevniku, postavljajući ciljeve i planirajući projekte. Tijekom tog procesa naišao sam na nekoliko pitanja filozofa Daniela Schmachtenbergera:
- Što vam je sveto? Što znači svetost?
- Čemu ste posvećeni? Što znači predanost?
- Što je osnova smislenosti?
Dok sam pokušavao odgovoriti na ta pitanja, stiglo je jasno razumijevanje: najviše sveto je samo postojanje. Osnova smislenosti je postojanje. Nešto je sveto jednostavno zato što postoji.
Ako nešto ne postoji, kako može biti sveto? Svetost ovisi o postojanju, a bit svetog je u prepoznavanju i poštovanju te činjenice. Kada smo toliko zaokupljeni životom da zaboravimo vidjeti duboku ljepotu postojanja, gubimo povezanost sa svetim. Nije stvar u tome da su neke stvari svete, a druge nisu — sve je sveto, samo to ponekad ne prepoznajemo.
To odražava princip "sadržaj vs. kontekst" o kojem sam godinama razmišljao. Spiritualnost nije vezana za neku određenu stvar; ona je osnova svih stvari. Svetost dolazi iz same činjenice postojanja, a ne iz osobina određenih stvari. Na primjer, nešto što nas inspirira nije nužno svetije od svega ostalog.
Predanost i Smisao
Kada sam se pitao: „Čemu sam posvećen?“, nisam mogao pronaći specifičan odgovor. Stoga sam se zapitao: „Što znači predanost?“
To mi je donijelo novo razumijevanje: bit predanosti je u prepoznavanju da su naše osobne brige manje važne od nečega što je inherentno značajno, možda čak i sveto. Osjećam da je mudrost duboko povezana s svetim, predanošću i smislenošću.
Tuga i Oduševljenje
U posljednja tri mjeseca, češće nego inače, bila sam dirnuta suzama zbog čiste ljepote života. To se događa neočekivano, i pitam se zašto. Možda zato što sam izašla iz „tamne noći duše“, kada je sve djelovalo besmisleno i strah od smrti bio je zastrašujuć.
Ali sada osjećam da sam stigla s druge strane. Kao što su me nedavno podsjetili: „Intenzitet naše radosti proporcionalan je dubini naše tuge.“ Intenzitet mog straha od smrti pronašao je protutežu u oduševljenju koje osjećam prema životu.
Aktivno Sudjelovanje u Životu
Još jedno nedavno saznanje je da smislenost zahtijeva aktivno sudjelovanje. Nema fiksnog značenja koje jednostavno otkrijemo. Smisao se otkriva kroz naše angažiranje, kroz djelovanje. Smisao nastaje kada aktivno živimo, postavljamo si pitanja, težimo svojim ciljevima i prevladavamo izazove.
Smisao nije statičan; zahtijeva kretanje i angažman. Čak i u dubinama očaja, možemo pronaći smisao ako smo otvoreni za to i potpuno sudjelujemo u svom postojanju.
