Principi: Snaga ili mentalna zamka?

Ljudi poštuju one koji se drže svojih principa. Oni su nepokolebljivi u svojim uvjerenjima, nepodmitljivi i vjerni svojim idealima. Takvi ljudi se doživljavaju kao jaki, inspirativni i vrijedni divljenja.

Ljudi poštuju one koji se drže svojih principa. Oni su nepokolebljivi u svojim uvjerenjima, nepodmitljivi i vjerni svojim idealima. Takvi ljudi se doživljavaju kao jaki, inspirativni i vrijedni divljenja.

Ali u stvarnosti, kruti principi često su više ograničenje nego snaga. Ispod njih se kriju traume iz djetinjstva, strahovi i mehanizmi suočavanja koji pomažu osobi da se nosi s unutarnjim sukobima.

Gdje je granica između principa i tvrdoglavosti?

Imati principe znači slijediti određena pravila. Ali ključno je pitanje: na čemu su oni utemeljeni? Ako principi proizlaze iz objektivnog iskustva, stvarnih podataka i svjesnog izbora, mogu osnažiti osobu. Ali ako su samo naslijeđena uvjerenja iz djetinjstva ili slijepa vjera u nešto što nikada nije preispitano, postaju mentalni zatvor.

Kako testirati svoje principe?
— Zašto vjerujem u ovo?
— Na čemu se temelji moje uvjerenje?
— Pomaže li mi ili me sputava?

U većini slučajeva ljudi ne znaju, već samo vjeruju. To nije principijelnost, to je dogmatizam.

Kada principi postaju prepreka

Principi su poput štapa od žada. Dobro je imati unutarnju stabilnost, ali ako je prevelik i stalno izložen, počinje smetati—ne samo drugima, već i osobi samoj.

Osoba koja previše ističe svoje principe vidi svijet kao stalni sukob i borbu za dokazivanje ispravnosti. Rezultat? Stres, neprijateljstvo i nemogućnost prilagodbe.

Principi vs. zdrav razum

Prava snaga ne dolazi iz slijepog držanja starih dogmi, već iz analize, razvoja i poboljšanja vlastitih uvjerenja. To nije izdaja principa, već njihova evolucija.

Bolje je biti fleksibilan i svjestan nego tvrdoglav i slijep.