Svaki poduzetnik je razmišljao o tome kako je to kontrolirati sve i svakoga. U mislima se javljaju slike idealnog poslovanja gdje je svaki proces na svom mjestu, a zaposlenici izvršavaju naredbe s preciznošću. Ovaj san o kontroli može izgledati privlačno, posebno ako su te u djetinjstvu ili adolescenciji podučavali da sve mora biti pod kontrolom. “Povuci konce, i sve će biti u redu!” – koliko često čujemo ovu frazu? Ali, vrijedi li taj želja za kontrolom truda, ili je to put u nigdje?
Svaki poduzetnik je razmišljao o tome kako je to kontrolirati sve i svakoga. U mislima se javljaju slike idealnog poslovanja gdje je svaki proces na svom mjestu, a zaposlenici izvršavaju naredbe s preciznošću. Ovaj san o kontroli može izgledati privlačno, posebno ako su te u djetinjstvu ili adolescenciji podučavali da sve mora biti pod kontrolom. “Povuci konce, i sve će biti u redu!” – koliko često čujemo ovu frazu? Ali, vrijedi li taj želja za kontrolom truda, ili je to put u nigdje?
Želja da sve držiš pod kontrolom često može postati prava zamka. Kreiramo upute, postavljamo prepreke i pokušavamo zaštititi sebe i svoje poslove od bilo kakvih rizika, ali što na kraju dobijemo? U praksi se sve ispostavlja suprotnim: što više pokušavaš kontrolirati, to više ti izmiče iz ruku. Podsjeća na igru "vrući krumpir" – što više pokušavaš uhvatiti, brže ti izmiče.
Paradoks kontrole izgleda ovako: pokušavaš izbjeći rizike stvarajući nove. U početku razmišljaš kako sačuvati važne podatke, počinješ s jednostavnom sigurnosnom kopijom. Međutim, ubrzo se suočavaš s potrebom za višeslojnom zaštitom, a sigurnost počinje zahtijevati toliko resursa da njena cijena premašuje vrijednost podataka. Da ne spominjemo da prijetnje ne dolaze samo od hakera, već i od zaposlenika koji jednostavno traže da kopiraju bazu podataka na USB stick.
Sve to nalikuje ovisnosti o supstancama: što više pokušavaš kontrolirati, to više želiš kontrolirati. U nekom trenutku kontrola počinje postojati sama za sebe. Kompleksni investicijski portfelji postaju apstraktna igra, a novi projekti se pokreću više iz navike nego iz želje. Odjednom shvatiš da tvoje poslovanje više ne donosi radost; samo zahtijeva pažnju.
Složenost svakodnevnog života raste, a umjesto sreće pronalaziš samo umor. Na kraju, sve to vodi do spoznaje da kontroliraš sve manje, dok se rezultati sve više udaljavaju od onoga što želiš. Svaki tvoj korak pretvara se u još veću zbunjenost.
Ali postoji li izlaz? Možda rješenje leži u puštanju kontrole. Kada prestaneš brinuti se o svakom detalju, otvaraju se novi horizonti. Želja za kontrolom možda nije toliko važna koliko se čini.
Pokušaj prihvatiti da se neke stvari jednostavno trebaju događati prirodno. Ako stvarno želiš kontrolirati sve, postani najmoćniji u svojoj oblasti. Međutim, ako ti je cilj postići harmoniju i uspjeh, pomiri se s činjenicom da kontrola ne vodi uvijek do željenih rezultata. Ponekad bi trebao dopustiti sebi da ideš s tokom života, bez fiksiranja na sitnice.
Potraga za kontrolom može izgledati korisno, ali često vodi do većeg kaosa i nezadovoljstva. Možda vrijedi malo se opustiti i dopustiti sebi da ne kontroliraš sve. Tada tvoj život, kao i tvoj posao, mogu postati jednostavniji i veseliji. Oslobađanjem od nepotrebne kontrole, otvaraš vrata novoj, harmoničnijoj i uspješnijoj egzistenciji.
Ova stranica koristi kolačiće kako bi vam pružila bolje iskustvo pregledavanja. Korištenjem ove web stranice slažete se s našim korištenjem kolačića.