Nisi sam

Zamisli ovo: ponovo si pogriješio. Ponovo. Rekao si nešto krivo na poslu, previše si pričao o nečemu čudnom na spoju ili si se pretvarao da imaš sve pod kontrolom dok si zapravo bio na rubu panike. I evo te opet, osjećaš tu poznatu sramotu koja te tjera da se sakriješ pod zemlju. No znaš što je najvažnije? Nisi jedinstven. Svi smo mi bili tu.

Zamisli ovo: ponovo si pogriješio. Ponovo. Rekao si nešto krivo na poslu, previše si pričao o nečemu čudnom na spoju ili si se pretvarao da imaš sve pod kontrolom dok si zapravo bio na rubu panike. I evo te opet, osjećaš tu poznatu sramotu koja te tjera da se sakriješ pod zemlju. No znaš što je najvažnije? Nisi jedinstven. Svi smo mi bili tu.

Jedan od najugodnijih i najneočekivanijih trenutaka u životu je spoznaja da tvoje negativno iskustvo zapravo nije toliko posebno. Naravno, isprva se čini da nitko drugi nikada nije osjetio razinu sramote koju ti trenutno proživljavaš. Ali kada iznenada shvatiš da su i drugi ljudi, čak i oni koje poštuješ i smatraš uspješnima, također bili u tvojim cipelama, to može biti zaista oslobađajuće.

Budimo iskreni: svi mi ponekad budemo smiješni, ranjivi, glupi, osjećamo tjeskobu i griješimo. I to je potpuno u redu! Ova spoznaja nevjerojatno olakšava osjećaj izolacije koju sram stvara. Ako nisi sam u ovome, onda možda sram i nije toliko zastrašujući?

Sada zamisli drugog tipa — savršenog. Nikada ne griješi, nikada ne radi gluposti, nikada ne osjeća tjeskobu ili zbunjenost. Uvijek je pod kontrolom, njegovo lice je maska savršenstva. Zvuči super, zar ne? No, evo u čemu je trik: iza te fasade savršenstva skriva se ogromna usamljenost. Pretvarajući se da si savršen, zatvaraš se od svijeta. Jer duboko u sebi znamo da nismo ni blizu savršenstva. I u toj pretpostavci, sram se samo pojačava, jer se iznutra osjećamo da imamo još dug put do tog idealnog.

Svi mi griješimo. Svaki put kada stanemo na istu grablju ili se nađemo u apsurdnoj situaciji, zapamti: to je dio zajedničkog ljudskog iskustva. Nisi prvi koji je učinio nešto glupo. I sigurno nećeš biti posljednji. Pogledaj oko sebe — okružen si milijunima muškaraca koji su se također našli u čudnim situacijama. I evo važne točke — to nas ne čini slabijima. To nas čini dijelom nečega većeg.

Grupna terapija, opušteno druženje uz pivo ili slučajni razgovor u teretani — sve to vodi do jednog zaključka: kada dijelimo svoje neuspjehe, shvaćamo da nismo sami u ovom svijetu sa svojim pogreškama. I to ne umanjuje naše iskustvo; čini ga dijelom velike i vječne ljudske nesavršenosti.

Dakle, sljedeći put kada se kazniš zbog još jednog neuspjeha ili glupog čina, samo se sjeti — nisi sam. Svi griješe. Čak i oni koji na prvi pogled izgledaju nepokolebljivo.