Zašto horor smatramo stvarnim, a ljubav samo fantazijom

Ako snimite film o manijaku koji je oteo ženu i pet godina je držao vezanu za radijator — nešto što se dogodilo samo jednom u povijesti — taj film će nazvati realističnom društvenom dramom.

Ako snimite film o manijaku koji je oteo ženu i pet godina je držao vezanu za radijator — nešto što se dogodilo samo jednom u povijesti — taj film će nazvati realističnom društvenom dramom.

Ali ako snimite film poput Prave ljubavi — o tome kako se ljudi zaljubljuju, o sumnjama, strasti i čežnji — onome što milijuni ljudi upravo sada doživljavaju u Velikoj Britaniji, nazvat će ga sentimentalnom glupošću.

Vjerujemo u horor, ali se stidimo ljubavi

Zašto društvo spremno prihvaća nasilje i okrutnost kao stvarnost života, a nježnost i iskrenost smatra djetinjastim fantazijama? Zašto se scena u kojoj muškarac plače nad tijelom svoje žene smatra pravom, a scena u kojoj drhtavom rukom hvata njezinu ruku naziva “kičastom”?

Ovu paradoksalnu situaciju obrađuju autori menscult.net, ističući da je naša kultura cinizam proglasila znakom inteligencije. Ako vjerujete u ljubav, smatraju vas naivnima. Ako mislite da se svi igraju, vi ste “zreli i mudri”. Ali budimo iskreni: ljubav je pravi pokretač života. Ona nas čini da patimo, da se nadvladavamo, mijenjamo, rastemo i padamo. To je stvarnost koju živimo svakog dana.

Zašto nas privlače tragedije?

Postoji nekoliko razloga zašto nas mozak vuče prema tamnoj strani:

• Evolucija: Negativno je uvijek značilo opasnost. Pametniji smo kad se sjećamo lošeg da bismo preživjeli.
• Sigurno suosjećanje: Gledanje horora omogućuje nam da doživimo stres bez stvarnih posljedica.
• Mitska “stvarnost”: Bol i patnju smatramo ozbiljnim i istinitim.

Ali tu je paradoks: ljubav je jedna od najčešćih i najuniverzalnijih emocija. Ipak, često izaziva nelagodu, podsmijeh ili odbacivanje u filmovima. Zašto?

Prava snaga je u iskrenim osjećajima

Moderni muškarci često skrivaju svoje osjećaje iza ironije, distanciranosti i fraza poput “To su gluposti”. Ali može li snažan muškarac ne voljeti snažno, nestrpljivo čekati poziv ili se bojati gubitka? Zašto je strah od slabosti važniji od iskrenosti?

Biti muškarac danas ne znači biti kameni zid. To znači biti stvaran. I ne bojati se izgledati sentimentalno kad ljubav živi u tebi.

Svijet u kojem je ljubav norma

Što ako počnemo gledati na ljubav kao na nešto normalno i uobičajeno? Što ako filmovi o brizi, povjerenju i bliskosti budu doživljavani s poštovanjem, a ne podsmijehom? Samo u društvu u kojem ljubav nije “jeftini trik” mogu rasti zdravi odnosi i emocionalno zreli muškarci.

U svijetu gdje je stvarnost jednako sastavljena od osjećaja koliko i boli, muškarac može biti junak ne zato što je nekoga pobijedio, već zato što je ostao vjeran sebi.

Pravi izazov danas nije snimiti film o manijaku. Pravi izazov je pokazati ljubav na način da nitko ne može podsmjehnuti. Da muškarac pogleda i prepozna sebe. Jer to je ono što je stvarno.

Ako i dalje misliš da su osjećaji slabost, možda se samo bojiš da su jači od tebe.