Zašto djeca sanjaju o slavi, a ne o tvornici?

Budimo iskreni: ako vaše dijete sanja o tome da postane TikToker ili bloger, to nije tragedija, već napredak. Da, zvuči čudno, ali razmislimo o tome.

Budimo iskreni: ako vaše dijete sanja o tome da postane TikToker ili bloger, to nije tragedija, već napredak. Da, zvuči čudno, ali razmislimo o tome.

Što želi nova generacija?

Današnji tinejdžeri žele slavu, priznanje, lajkove i pratitelje. To ne znači da su lijeni ili beskorisni. To znači da su im osnovne potrebe zadovoljene. Ne brinu se o tome odakle će doći sljedeći obrok ili kako pobjeći iz teške obiteljske situacije. Njihovi ciljevi usmjereni su na samoizražavanje i status.

Zašto je to dobro? Jer pokazuje da civilizacija napreduje. Penjemo se na ljestvici Maslowove hijerarhije potreba. Oni koji plaču zbog „kraja svijeta“ zaboravljaju da su nekad djeca sanjala o napuštanju škole kako bi se zaposlila i pobjegla od loših obiteljskih uvjeta. Danas žele snimati videe, pisati glazbu ili voditi blogove. Nemaju strah od isticanja.

Povratak u prošlost

Zamislimo suprotno. Izađete na ulicu i vidite tinejdžere koji razmišljaju samo o tome kako zaraditi novac za hranu. Sanjaju o tome da postanu radnici kako bi pobjegli iz lošeg doma. Je li to bolje? Stvarno? Želite li da djeca teže teškom radu, zajedničkoj sobi u oronulom stanu i životu bez statusa i slobode?

Odgovor je jasan: ne. Želite najbolje za svoju djecu. Zašto onda osuđivati druge koji žele isto — samo modernim sredstvima?

Mit o “lijepoj mladeži”

Svaka generacija kritizira sljedeću. U 80-ima su govorili: „Ova djeca samo slušaju rock i ništa ne rade.“ U 90-ima: „Samo su na računalima.“ Danas: „Brinu ih samo lajkovi.“ To je normalno. Svijet se mijenja, a mi se teško prilagođavamo.

Ali mladi nisu glupi. Slava je resurs. Ona znači novac, slobodu i priliku da rade ono što vole. Zar to ne želite i vi? Razlika je u tome što oni imaju hrabrost pokušati, dok vam možda nedostaje slobode i vjere u sebe.

Zašto nema razloga za brigu

Samo će nekolicina uspjeti. Zvijezde su rijetke, i to je u redu. Ostali će učiti iz svojih pogrešaka i vratiti se poznatim stazama. Do 30-ih će mnogi od tih „zvijezda“ sjediti s vama na istoj klupi i prisjećati se kako je „nekad bilo bolje.“ Ali zar nije sjajno da su barem pokušali?

Snovi tinejdžera o slavi nisu kraj civilizacije. Oni su njen razvoj. Novi svijet zahtijeva nove ambicije, rođene ne iz gladi ili siromaštva, već iz želje da se živi smjelo i lijepo. Zar to nije dobra stvar?