Postoje filmovi koji ne samo da postanu uspješni, već se pretvore u kulturne fenomene. Jedan od takvih je Miris žene (1992.), remek-djelo redatelja Martina Bresta. Film, temeljen na romanu Tama i med Giovannija Arpina, ne samo da je Al Pacinu donio dugo očekivanog Oscara, već je postao i pravo obilježje žanra drame. Ipak, priče iza kulisa jednako su fascinantne kao i sam film.
Postoje filmovi koji ne samo da postanu uspješni, već se pretvore u kulturne fenomene. Jedan od takvih je Miris žene (1992.), remek-djelo redatelja Martina Bresta. Film, temeljen na romanu Tama i med Giovannija Arpina, ne samo da je Al Pacinu donio dugo očekivanog Oscara, već je postao i pravo obilježje žanra drame. Ipak, priče iza kulisa jednako su fascinantne kao i sam film.
Pacino je do svoje legendarne uloge došao teškim putem. Malo tko zna da se suočio s ozbiljnom konkurencijom od strane drugih velikana filmske industrije. Sylvester Stallone, Harrison Ford, Dustin Hoffman i Jack Nicholson — svi su bili razmatrani za ulogu. Međutim, Pacino je na kraju postao onaj koji će utjeloviti složeni lik slijepog veterana.
Zanimljiva činjenica: Pacino je isprva odbio ulogu pukovnika Franka Sladea. Tek nakon uporne preporuke svog agenta, odlučio je promijeniti mišljenje. Ova odluka promijenila je sve — ne samo za glumca, već i za publiku, koja je svjedočila briljantnoj izvedbi koja je postala primjer glumačkog majstorstva.
Kako bi uvjerljivo glumio slijepca, Al Pacino je proveo dosta vremena s ljudima koji su zbog ozljeda izgubili vid. Naučio je njihove metode kretanja, točenja tekućina i sjedanja. Osim toga, posjetio je školu za slijepe, a kako je sam rekao, vježbao je defokusirati svoj pogled tako da više ne vidi objekte ispred sebe.
Ova temeljita priprema dovela je do toga da Pacino živi kao svoj lik, čak i izvan seta. Hodao je s štapom, izbjegavao kontakt očima i ostao "slijep" tijekom cijelog snimanja. Međutim, takva predanost nije prošla bez posljedica — u jednoj sceni glumac je ozlijedio rožnicu nakon što je posrnuo. No, upravo ta predanost realizmu učinila je njegovu izvedbu nezaboravnom.
Kada govorimo o najupečatljivijim scenama u filmu, ples između Sladea i Donne zasigurno zauzima posebno mjesto u srcima gledatelja. Tango uz melodiju Por una cabeza, koji je napisao Carlos Gardel, postao je prava senzacija. Koreografi Jerry Mitchell i Paul Pellicoro stvorili su nemoguće — ples koji ne samo da je duboko dirnuo publiku, već je udahnuo novi život argentinskom tangu.
Bilo je potrebno dva tjedna proba i tri dana snimanja kako bi se stvorio ovaj kratak, ali nevjerojatno emotivan trenutak. Rezultat je nadmašio sva očekivanja. Tango viđen u filmu pobudio je globalni interes za ovaj ples. Tisuće ljudi željele su naučiti argentinski tango, a mnogi parovi odabrali su ovu melodiju za svoj prvi svadbeni ples.
Zanimljivo, scena plesa bila je više od koreografiranog broja. Postala je emocionalni vrhunac filma, gdje je Slade, iako slijep, pokazao da još uvijek može osjećati, voljeti i živjeti. Nije to bio samo ples — bio je to simbol snage, strasti i života unatoč nedaćama.
S vremenom je Miris žene postao kultni film. To nije samo remake talijanske drame iz 1974. godine, koju je režirao Dino Risi. To je umjetničko djelo koje je ostavilo neizbrisiv trag u povijesti kinematografije. Za svoju ulogu, Al Pacino je napokon dobio zasluženog Oscara, a njegova interpretacija pukovnika Sladea postala je simbol prave hrabrosti i snage.
Film je također dao neprocjenjiv doprinos popularizaciji argentinskog tanga. Danas je teško pronaći film koji je tako učinkovito promovirao ovaj ples. Soundtrack Por una cabeza postao je globalni hit, a scena plesa ostaje jedna od najosjetljivijih u povijesti kinematografije.
Martin Brest nije stvorio samo film, već remek-djelo koje će ostati u srcima gledatelja i kritičara desetljećima. Njegovi likovi, glazba, a naravno i tango, zauvijek su ušli u anale povijesti.
Ova stranica koristi kolačiće kako bi vam pružila bolje iskustvo pregledavanja. Korištenjem ove web stranice slažete se s našim korištenjem kolačića.