Orwell se bojao brutalne diktature. Zamišljao je svijet u kojem su knjige zabranjene, istina kontrolirana, a informacije luksuz.
Ali Huxley je vidio drugačiju prijetnju—preplavljenost svime, koja ljude čini lijenima, ravnodušnima i pasivnima.
Danas živimo u stvarnosti puno bližoj Huxleyjevoj viziji. Nema zabrana, ali ni ne trebaju—jer se zabavljamo do besvijesti. Naši neprijatelji nisu diktatori ili cenzori, već beskonačno skrolanje, clickbait i beskrajni niz "preporučenih" videa.
Sam sebe stavljaš pod hipnozu
Kada si zadnji put bio prisiljen šutjeti? Kada ti je zabranjeno reći istinu?
To više nije potrebno. Možeš govoriti što hoćeš, ali koga briga? Tvoje riječi tonu u moru memova, trendova, viralnih vijesti i isprazne zabave.
Mogao bi čitati knjige, gledati korisna predavanja ili učiti nove vještine. Ali budimo iskreni—Netflix, memovi i smiješni mačji videi uvijek pobjeđuju. Ne bojimo se kontrole, bojimo se ostati bez novog sadržaja.
Ti si proizvod i prodaješ se dobrovoljno
Orwell se bojao da ćemo biti prisiljeni na poslušnost. Huxley se bojao da ćemo biti kupljeni užitkom.
Budiš se i prvo posežeš za telefonom. Provodiš sate na društvenim mrežama, nesvjestan kako ti život curi iz ruku.
I evo ironije: misliš da imaš kontrolu, ali u stvarnosti tobom upravljaju algoritmi, navike i lijenost.
Ti ne konzumiraš sadržaj—sadržaj konzumira tebe.
Što možeš učiniti?
Ne moraš postati monah ili odustati od zabave. Ali zapamti: ako uvijek trebaš nešto da te zabavi, već si u lancima.
- Filtriraj informacije. Čitaj knjige, ne samo naslove.
- Treniraj fokus. Ako ne možeš pročitati tekst duži od tvita, imaš problem.
- Budi svjestan svojih izbora. Možeš gubiti noći na memove i glupe emisije ili se razvijati.
Ključno pitanje
Nitko te nije programirao—sam si izabrao ovaj put.
Jedino je pitanje: Jesi li spreman isključiti autopilot?
