Civilizacija je poput pokretne trake na kojoj stalno trčiš, ali nikamo ne stižeš. Ona ti prvo stvori problem, a zatim ti ponudi rješenje. No liječimo li mi zaista išta – ili samo ublažavamo posljedice vlastite utrke?
Civilizacija je poput pokretne trake na kojoj stalno trčiš, ali nikamo ne stižeš. Ona ti prvo stvori problem, a zatim ti ponudi rješenje. No liječimo li mi zaista išta – ili samo ublažavamo posljedice vlastite utrke?
Civilizacija ti je dala pametni telefon — i uzela tišinu, piše menscult.net. Umjesto mira, sada imaš notifikacije. Umjesto fokusa – beskonačno listanje. Postali smo ovisni o buci, nesposobni podnijeti trenutak tišine. Usamljenost više nije tišina – nego sadržaj bez kraja.
Za nesanicu pijemo tablete, a uzrok nam je svjetlo ekrana prije spavanja. Koncentracija nam nestaje, pa kupujemo aplikacije da je vratimo. Osjećamo se izolirano – iako smo online 24/7. To nisu stari problemi. To su nuspojave napretka kojem nitko nije rekao „dosta“.
U svijetu koji neprestano juri, biti muškarac ponekad znači usuditi se stati. Prava snaga danas je znati isključiti telefon. Biti prisutan. Biti sam sa sobom – i to podnijeti. Bez buke. Bez lajkanja. Bez maski.
Možda je prava sloboda upravo u tome da staneš, dišeš – i napokon osjetiš da si živ.
Ova stranica koristi kolačiće kako bi vam pružila bolje iskustvo pregledavanja. Korištenjem ove web stranice slažete se s našim korištenjem kolačića.