Tko češće sjeda za volan, jede odreske, voli snažne automobile i upravlja najvećim industrijskim korporacijama? Na prvi pogled, navike koje se tradicionalno povezuju s muškarcima nemaju mnogo veze s globalnim zagrijavanjem. Ipak, istraživači iz različitih zemalja uočili su zanimljiv obrazac: rodne razlike u potrošnji, načinu života i odnosu prema okolišu mogu utjecati na stanje planeta mnogo više nego što smo navikli misliti.
U istraživanju pod naslovom „Muškarci, muškost i planet na kraju antropocena” znanstvenici su proučavali povezanost tradicionalnih predodžbi o muževnosti i problema zaštite okoliša. Njihovi zaključci potiču na razmišljanje: možda nije presudno to je li netko rođen kao muškarac ili žena, nego koje navike društvo smatra znakovima uspjeha i snage.
1. Meso, automobili i putovanja: zašto bi ugljični otisak muškaraca mogao biti veći
Počnimo od svakodnevnih navika. Automobil sa snažnim motorom, daleka putovanja i odresci za večeru za mnoge nisu samo užitak nego i simbol statusa. Problem nastaje kada takve navike postanu uobičajen obrazac potrošnje, a njihov utjecaj na okoliš ostane zanemaren.
Brojna istraživanja potrošačkog ponašanja pokazuju da muškarci u prosjeku češće biraju mesne proizvode, osobito govedinu, te pokazuju veći interes za određene vrste prijevoza s velikom potrošnjom energije. Ipak, konkretni rezultati razlikuju se ovisno o zemlji, prihodima, dobi i načinu života.
Zašto je to važno? Proizvodnja govedine zahtijeva znatne količine zemljišta i vode te uzrokuje emisije stakleničkih plinova. U ugljični otisak prijevoza ulaze i potrošnja goriva, proizvodnja automobila te izgradnja cestovne infrastrukture.
Naravno, jedan odrezak ili vožnja automobilom neće uništiti planet. No kada milijuni ljudi svakodnevno ponavljaju iste postupke, osobni izbor postaje čimbenik s velikim utjecajem na okoliš.
I ne, odricanje od mesa ne čini muškarca manje muževnim. Baš kao što ni veći motor sam po sebi ne daje čovjeku više karaktera.
2. Ekologija nije samo razvrstavanje otpada
Još jedna razlika koju istraživači uočavaju u nekim zemljama odnosi se na stavove prema klimatskim promjenama. Žene u prosjeku često pokazuju veću zabrinutost zbog ekoloških rizika i veću spremnost na podržavanje određenih ekoloških inicijativa. Ipak, riječ je o općem trendu, a ne o pravilu koje vrijedi za svaku osobu.
Odakle dolazi ta razlika? Djelomično iz društvenog odgoja. Djevojčice se odmalena češće potiče na brigu, empatiju i obraćanje pozornosti na potrebe drugih. Dječacima se, s druge strane, nerijetko nameće drukčiji model: biti neovisan, ne pokazivati ranjivost i oslanjati se na snagu.
Takvi obrasci mogu utjecati čak i na način na koji ljudi doživljavaju ekološke navike. Razvrstavanje otpada, ponovna uporaba predmeta ili smanjenje pretjerane potrošnje ponekad se pogrešno smatraju nevažnima ili nedovoljno prestižnima.
Međutim, odgovornost nema rod. Ako muškarac podupire ekološke projekte, štedi resurse i zanima se za rješenja klimatskih problema, to ga ne čini iznimkom od pravila — nego odgovornim i osviještenim članom društva.
3. Oni koji vode velike tvrtke imaju više mogućnosti promijeniti situaciju
Ovdje rasprava nadilazi osobne navike. Nije važno samo što ljudi kupuju, jedu ili voze. Jednako je važno tko donosi odluke koje utječu na milijune ljudi.
Industrija, energetika, promet, poljoprivreda i tehnološki sektor čine velik dio globalnog opterećenja okoliša. U mnogim su zemljama muškarci povijesno činili većinu među čelnicima velikih tvrtki i političkih institucija.
To znači da su često imali veći pristup resursima i polugama moći, a time i više mogućnosti za promjenu postojećih pravila.
Čelnik velike tvrtke može ulagati u čišće izvore energije, modernizirati proizvodnju i smanjiti količinu otpada. Može i odgađati ekološke promjene radi kratkoročne dobiti. Utjecaj takvih odluka neusporedivo je veći od posljedica toga što je netko zaboravio ugasiti svjetlo.
Ipak, važno je da se analiza ne pretvori u optuživanje na temelju spola. Ne zanemaruju svi muškarci na rukovodećim položajima okoliš, kao što ni sve žene na čelu organizacija ne donose automatski ekološki odgovorne odluke. Presudni su poticaji, zakoni, korporativna kultura i stvarna odgovornost za posljedice.
4. Snažni automobili, lov i rat: kada snaga postane preskupa
Neki se hobiji povezuju s tradicionalnom muškošću: brzi automobili, veliki terenci, lov, ribolov i ekstremna putovanja. Te aktivnosti same po sebi nisu nužno štetne. Njihov utjecaj ovisi o načinu na koji se provode, intenzitetu i poštovanju ekoloških pravila.
Automobil koji troši mnogo goriva tijekom vožnje obično stvara više emisija od štedljivijeg modela. Prekomjerni izlov ribe šteti ekosustavima, a krivolov ugrožava bioraznolikost. Rat, pak, uzrokuje višestruku štetu prirodi: uništava infrastrukturu, onečišćuje tlo i vodu, izaziva požare i ostavlja opasan otpad.
Povijesno gledano, vojskama, obrambenim strukturama i velikim dijelom sektora povezanih s uporabom sile uglavnom su upravljali muškarci. Međutim, ekološke posljedice rata ne mogu se objasniti samo rodom: na njih utječu političke odluke, vojne strategije, razmjeri borbi i industrijske mogućnosti država.
Prava snaga ne znači imati najveći motor ili pokazivati neograničenu moć nad prirodom. Ona se može očitovati u sposobnosti odgovornog korištenja resursa i razumijevanja posljedica vlastitih odluka.
5. Priroda ili odgoj: je li tradicionalna muškost kriva?
Pristalice ekofeminizma upozoravaju da su se tradicionalni modeli moći često temeljili na ideji podčinjavanja prirode. Prema takvom shvaćanju, čovjek svoju snagu treba dokazati ovladavanjem svijetom oko sebe, iskorištavanjem sve više resursa i uspostavljanjem sve veće kontrole.
U takvom sustavu vrijednosti briga, suosjećanje i ranjivost mogu se pogrešno doživljavati kao slabost. To ne šteti samo prirodi nego i samim muškarcima, koje se odmalena često uči skrivati emocije i neprestano dokazivati vlastitu vrijednost.
Ipak, nema osnove za tvrdnju da svi muškarci imaju iste psihološke osobine ili da biološki spol sam po sebi određuje odnos prema okolišu. Na odluke utječu odgoj, društveno okruženje, financijske mogućnosti, dostupnost infrastrukture i osobna uvjerenja.
Zato pitanje nije trebaju li se muškarci odreći svoje muževnosti. Važnije je preispitati što ona zapravo znači. Odgovornost, promišljanje o budućnosti, briga za bližnje i spremnost na priznavanje pogrešaka sasvim se dobro uklapaju u suvremenu predodžbu snažnog muškarca.
Tko onda doista više šteti planetu?
Ne postoji jednoznačan odgovor koji vrijedi za sve zemlje, društvene skupine i djelatnosti. Istraživanja upućuju na određene rodne razlike u potrošnji, odnosu prema klimatskim promjenama i pristupu moći. To, međutim, ne znači da svaki muškarac šteti prirodi više od svake žene.
Najvažniji su konkretni postupci i razmjeri njihova utjecaja. Osoba koja često putuje zrakoplovom, troši mnogo energije i redovito kupuje predmete koji joj ubrzo više nisu potrebni može imati velik ekološki otisak bez obzira na spol. Odluke čelnika velike tvrtke mogu pak utjecati na okoliš mnogo snažnije od svakodnevnih navika pojedinog potrošača.
Kako postati dio rješenja, a ne problema
- Preispitaj svoje navike putovanja. Za kraće udaljenosti češće odaberi hodanje, bicikl ili javni prijevoz kada je to praktično i sigurno.
- Nemoj meso pretvoriti u svakodnevnu obvezu. Raznolika prehrana s više biljnih namirnica može smanjiti tvoj ekološki otisak.
- Kupuj promišljeno. Predmeti koji traju dulje često su bolji izbor i za tvoj novčanik i za okoliš.
- Podržavaj odgovorno poslovanje. Ne obraćaj pozornost samo na reklame nego i na stvarne ekološke prakse tvrtki.
- Nemoj brkati snagu s rasipnošću. Štednja resursa, popravljanje predmeta i odricanje od nepotrebnih stvari nisu znakovi slabosti, nego praktičnosti.
U konačnici, planetu nije potreban rat između muškaraca i žena. Potrebni su mu ljudi koji su spremni razmišljati o posljedicama svojih odluka. A možda pravi znak zrelosti nije količina resursa koju možeš potrošiti, nego mudrost s kojom ih odlučuješ koristiti.
