U djetinjstvu je sve jednostavnije i jasnije. Kada imate mnogo slatkiša, svi žele biti vaši prijatelji. Svaki komadić slatkiša koji velikodušno dijelite postaje simbol prijateljstva i privrženosti. Djeca vas okružuju, nadajući se još jednoj slatkoći, a vi ih rado usrećujete jer to donosi radost.
U djetinjstvu je sve jednostavnije i jasnije. Kada imate mnogo slatkiša, svi žele biti vaši prijatelji. Svaki komadić slatkiša koji velikodušno dijelite postaje simbol prijateljstva i privrženosti. Djeca vas okružuju, nadajući se još jednoj slatkoći, a vi ih rado usrećujete jer to donosi radost.
Ali što se događa kada slatkiši nestanu? Kada više nema što dijeliti, mnogi od onih koji su bili oko vas iznenada nestaju, ostajući samo nekolicina: crvenokosi dječak i tiha djevojčica. S njima možete igrati bez slatkiša, pričati priče ili jednostavno tiho sjediti na klupi.
Ovo jednostavno promatranje ima duboko značenje. Pokazuje da se prava prijateljstva ne mjere količinom poklona ili materijalnih stvari. Pravo prijateljstvo otkriva se u trenucima kada možemo ponuditi samo sebe. Kada naši resursi iscrpe, vidimo tko zaista ostaje s nama. To su ljudi koji ne traže korist od naše prisutnosti, već nas cijene zbog onoga što jesmo.
Ponekad nas život stavlja u situacije kada je naša energija i resursi iscrpljeni i činimo se da smo sami. Telefon šuti, poruke ne dolaze, i počinjemo sumnjati u svoju vrijednost. Ali upravo u tim trenucima shvaćamo tko su naši pravi prijatelji. Oni su oni koji ostaju uz nas kada sve drugo nestane, kada ostaje samo naše vlastito "ja".
Važno je zapamtiti da su pravi prijatelji oni koji ostaju s nama čak i u teškim vremenima. Oni nas cijene ne zbog onoga što možemo dati, već zbog onoga što jesmo. Kada "slatkiši" nestanu, oni su ti koji zaista vrijede. Neka ti ljudi uvijek budu blizu.
Ova stranica koristi kolačiće kako bi vam pružila bolje iskustvo pregledavanja. Korištenjem ove web stranice slažete se s našim korištenjem kolačića.