Muškarci rijetko priznaju vlastitu nesigurnost. Većina nas je zamišlja kao nešto očito: drhtav glas, spušten pogled, strah da se kaže nešto pogrešno ili stalne sumnje u vlastite odluke.
Ali istina je puno podmuklija.
Nesigurnost gotovo nikada ne izgleda kao u filmovima. Ona se skriva iza maske racionalnosti, opreza, skromnosti pa čak i zdravog razuma. Toliko se dobro kamuflira da je čovjek godinama može smatrati dijelom svog karaktera.
A ako pogledaš pažljivije, možeš shvatiti: mnoge tvoje odluke nisu vođene željama, nego strahom.
Stalno tražiš odobravanje
Prije važnih odluka trebaš mišljenje prijatelja, kolega, obitelji ili partnerice. Čak i u sitnicama gledaš tuđu reakciju.
Problem počinje kada tuđe mišljenje postane važnije od tvog.
Odobravanje djeluje kao analgetik: pomaže samo kratko. Sutra opet treba nova potvrda.
I tako u krug.
Uvijek biraš najlakši put
Kada imaš više opcija, biraš onu s najmanje rizika, ne onu koju stvarno želiš.
Manje šanse za pogrešku.
Manje šanse za neuspjeh.
Manje šanse da se osramotiš.
Izvana to izgleda razumno, ali često je samo strah od izlaska iz zone komfora.
Problem je što se ta zona postupno pretvara u zatvor.
Kritika te lako izbaci iz ravnoteže
Svaka primjedba boli više nego što bi trebala.
Satima ili danima vrtiš tuđe riječi u glavi.
Ali problem nije u kritici.
Problem je u sumnjama koje već postoje u tebi.
Stalno se uspoređuješ s drugima
Neko ima bolji auto.
Neko zarađuje više.
Neko izgleda savršeno.
Neko je uspješniji.
I čini se da svi idu naprijed brže od tebe.
Zamka je u tome što vidiš tuđe pobjede, ali ne vidiš njihove borbe.
Bojíš se istaknuti
Imaš mišljenje, ali šutiš.
Imaš ideju, ali je ne iznosiš.
Imaš uspjeh, ali ga umanjuješ.
Strah od osude te drži u pozadini.
Pokušavaš biti svima ugodan
Slažeš se kad želiš reći ne.
Pomažeš kad nemaš snage.
Šutiš kad bi trebao govoriti.
Ali ljudi ne poštuju poslušnost, nego granice.
Odgodiš važne odluke
Ne zbog lijenosti, nego zbog straha.
Straha od neuspjeha.
Straha od pogreške.
I vrijeme svejedno prolazi.
Ne vjeruješ vlastitim uspjesima
Postigneš cilj, ali kažeš da je to sreća.
I tako čak i uspjesi gube vrijednost.
I ostaje osjećaj da nikad nije dovoljno.
